U susjednoj Bosni i Hercegovini, Elektroprivreda Republike Srpske želi izgraditi tri nove hidroelektrane - “Nevesinje”, “Dabar” i “Bileća” - u okviru megaprojekta “Gornji Horizonti”, napraviti višekilometarske dovodne tunele, te preusmjeriti vode iz sliva Neretve u sliv obližnje rijeke Trebišnjice. Prema scenarijima stručnjaka, Neretva bi nizvodno od Čapljine ostala bez velikog dijela vode koja sada omogućava život i ekosustav delte, ostatak sredozemne močvare na popisu svjetski važnih močvarnih i ornitoloških staništa Ramsarske konvenvcije. Hrvatske i BiH ekološke udruge, te brojni stručnjaci su jedistveni – projekt je katastrofa za prirodu, korist ima privatni kapital a izostaje odgovarajuća reakcija vladinih institucija iz Hrvatske.

Još ’80-ih godina prošloga stoljeća započele su prve studije o izgradnji triju hidroelektrana, ali je ocijenjeno da postojeće elektrane na Neretvi već pokrivaju potrebe potrošača. Zatim se nakon skoro tri desetljeća, u sadašnjem osiromašenom gospodarstvu BiH, krenulo s projektom vrijednim 700 milijuna KM (oko 350 milijuna eura). Hoće li povećanje proizvodnje struje u BiH značiti i povoljniju cijenu za bosanskohercegovačko stanovništvo ili korist ima netko drugi?

Privatni profit na račun siromašnih

Istraživanje skupine novinara okupljenih u Reportingproject.net pokazuje da u Jugoistočnoj Europi vlada tržište zatvorenog tipa koje ne omogućava pravednu trgovinu energijom. “Državne firme prednost na tržištu prepuštaju privatnim trgovcima energijom, a troškove privatnog profita plaćaju građani”, zaključuje se u uvodnom tekstu.

Prema tom istraživanju, samo je tijekom 2005. godine u BiH zbog neplaćenih računa 70 tisuća kućanstava iskopčano iz elektroenergetske mreže. Četveročlana obitelj za struju mjesečno treba izdvojiti oko 30 eura, a prema podacima Svjetske banke oko 50 posto građana BiH živi ispod ili blizu granice siromaštva, dakle zarađuje manje od 90 eura – od čega bi za struju trebali izdvojiti trećinu. U Rumunjskoj, također regionalnoj izvoznici struje, situacija nije ništa bolja. Poskupljenjima struje najviše je pogođeno siromašno stanovništvo koje čini četvtinu od ukupno 22,6 milijuna Rumunja. U 2005. godini, većinom u ruralnim krajevima zemlje, u mraku se našlo 330 tisuća siromaha.

“Samo nekoliko trgovaca energijom drži između 70 i 90 posto trenutne prekogranične trgovine u Jugoistočnoj Europi. Nije jasno zašto proizvođači s viškom energije u regiji (EPRS, NEK, Hidroelectrica) posluju posredstvom trgovaca umjesto da razviju vlastit proces trgovanja energijom”, zaključak je izvještaja Southeast Electrical System Technical Support Project.

Među glavnim energetsko-trgovačkim firmama na Balkanu je Energy Financing Team (EFT), multinacionalna kompanija registrirana u Londonu, kojom rukovodi srbijanski kapitalist Vuk Hamović, donedavno i trgovac dugovima. EFT je prošle godine podružnicu osnovao u Hrvatskoj, a u prvim danima ove godine isposlovao je od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) dozvolu za trgovanje strujom i u našoj zemlji. Kako u Feral Tribuneu piše novinar Luka Brailo, firma je još u 2005. godini s HEP-om ostvarila posao vrijedan 65 milijuna eura, a ukupni promet EFT u 2005. je bio 420 milijuna eura.

“HEP zadnjih godina uvozi oko 30 posto potrebne električne energije. Javno se ne objavljuje od koga se kupuje struja, niti po kojoj cijeni. Sama kupoprodaja električne energije može biti jako dobar posao jer se ništa ne vidi i prelazi granice bez carine”, rekao nam je stručnjak iz Energetskog instituta Hrvoje Požar koji je želio ostati anoniman.

“Ove godine ne poskupljujemo električnu energiju, ali prvi će zadatak nove Vlade 2008. biti upravo dopuštenje HEP-u da povisi cijene struje”, rekao je samouvjereno početkom veljače ove godine u Poslovnom dnevniku Ivica Toljan, član Uprave HEP-a zadužen za prijenos električne energije. Zahtjev je potkrijepio činjenicom da više ne možemo kupovati električnu energiju s istoka pa je kupujemo sa zapada, među ostalim od tvrtke Energy Financing Team, Corlea, te zapadnih elektroprivreda. Ta je struja, dodaje član Uprave HEP-a, znatno skuplja od "istočne".

Zašto je ta struja skuplja, gdje to EFT kupuje struju, da li od Elektroprivrede Republike Srpske (EPRS) ili neke rumunjske firme? Zašto HEP struju ne kupi direktno od državnih firmi-proizvođača iz, primjerice, BiH ili Rumunjske, umjesto posredstvom EFT-a? Trebaju li hrvatski građani plaćati privatni profit međunarodne korporacije EFT? Odgovore na ta pitanja smo zatražili od glasnogovornika HEP-a Radomira Milšića, koji nam je u telefonskom razgovoru kratko rekao da su imena dobavljača i cijene uvezene struje poslovna tajna. Možda je EFT pokupovao svu struju u Bosni na javnom natječaju pa HEP ne može!, rekao je Milšić. I doista, u kolovozu EFT je objavio da je prva tvrtka koja je dobila dozvolu od BiH Državne regulatorne komisije za električnu energiju za obavljanje poslova trgovanja električnom energijom u BiH, a prema stanju na web sjedištu DERK-a, izgleda da je i jedina.

Glasnogovornik EFT-a Nenad Savić kaže da je Toljanova izjava u Poslovnom dnevniku pogrešno interpretirana. “Ovogodišnja cena onoga što se u tekstu naziva “istočna” struja je porasla znatno iznad nivoa cene električne energije koja dolazi iz "zapadnog" pravca (Mađarske)”, stoji u Savićevom odgovoru na naša pitanja. Savić dalje kaže da je ta ‘zapadna’ struja iz Mađarske ove godine privlačna HEP-u ali je ona “znatno skuplja od ‘istočne’ struje koju je plaćao prošle, ali ne i ove godine”.

I tu struju HEP-u dobavlja EFT. “Glavni dobavljači energije u zemljama srednje Evrope (Češka, Slovačka i Mađarska) su: ČEZ, Slovenske Elektrarne i MVM (Mađarska elektroprivreda), dok iz zapadne Europe EFT struju nabavlja od firmi Eon i ATEL”, rekao je Savić.

Istraga Ureda za teške prijevare

Početkom 2005. godine britanski list The Guardian objavio je da britanski Ured za teške prijevare (SFO) provodi istragu protiv firme EFT zbog sumnje u korupcijsku aferu u Elektroprivredi Republike Srpske. Istragu je pokrenuo i glavni inspektor Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) te Tužilaštvo BiH. U upadima u londonsko sjedište te firme SFO je zapljenio 34 vreće pune dokumentacije koju je EFT kasnije bezuspješno pokušao povratiti putem suda.

Kako je izvjestio Centar za istraživačko novinarstvo u BiH, osim glavnog rukovoditelja EFT-a Vuka Hamovića, osumnjičeni su i Slobodan Mrdić i Svetozar Aćimović, bivši generalni direktori Elektroprivrede RS (EPRS), te bivši ministar industrije, energetike i rudarstva u Vladi Republike Srpske Boško Lemez. U istrazi se sumnja da je povezana grupa učinila kaznena djela zloupotrebe položaja, sklapanja nepovoljnih ugovora, odavanja poslovnih tajni te davanja i primanja mita.

Tadašnji visoki predstavnik UN-a za BiH Paddy Ashdown u svom je specijalnom izvješću od 2003. godine ustvrdio da se javne institucije u BiH koriste kao sredstvo za podmićivanje političara i zaštitu ratnih zločinaca. “Ne sumnjam da se ilegalni novac od korupcije koristi za zaštitu ratnih zločinaca”, rekao je Ashdown za The Guardian. Još konkretnije, Ashdown je ustvrdio da je EFT kupovao električnu energiju od Elektroprivrede Republike Srpske ispod prave tržišne cijene prije nego što je ista prodavana Crnoj Gori uz “fenomenalnu dobit”. Vuk Hamović je odbacio optužbe, a unajmio je i konzultantsku kuću KPMG koja je pokušala osporiti Ashdownov izvještaj kao nestručan.

U izvještaju se ističe da “loše rukovodstvo, sukob interesa, krađa i nemar EPRS košta najmanje 166 milijuna KM (oko 83 milijuna EUR) godišnje kroz gubitak zarade”. Navodno je EFT imao prioritet u svim ključnim ugovorima s EPRS čime je stvoren virtualni monopol u prodaji viška energije EPRS-a. “Kako sada stvari stoje, građani Republike Srpske su opljačkani: plaćanjem računa oni podupiru povlaštene osobne i političke interese. Uskraćena im je mogućnost uživanja jednog od najprofitabilnijih resursa Bosne i Hercegovine”, dio je zaključka iz tog izvještaja, čiji se pregled može pročitati na web stranicama The Guardiana.

Glavni inspektor USAID-a je pak istraživao kako i zašto je GML, Hamovićeva firma za trgovinu dugovima otkupljivala dugovanja Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) prema EPRS-u i to nekoliko mjeseci prije nego što će USAID uplatiti 11,9 milijuna dolara kao pomoć Crnoj Gori za podmirenje tih dugova. Glasnogovornik EFT-a Nenad Savić očitovao se Centru za istraživačko novinarstvo u Sarajevu da je u tim transakcijama GML zarađivao novac kupovinom dugova uz 30 posto popusta. Na taj način GML je dobio 4,3 milijuna sredstava iz USAID-ovih donacija. Vodstvo kompanije je negiralo bilo kakvu umješanost u nelegalne transakcije.

Istraga u BiH je prekinuta u travnju prošle godine, ali britanski SFO nastavlja tragati. “Ured za teške prijevare je uključen u još sedam slučajeva u vezi sumnji za mito ili korupciju u inozemstvu, kao i za prijevaru. Oni uključuju i istrage u Bosni, Nigeriji, Zambiji, Kostariki i Egiptu”, rekao je u Britanskom parlamentu početkom veljače državni tužitelj.

Ugrožena budućnost delte Neretve

Hrvatski mediji o projektu Gornji horizonti su počeli pisati nakon upozorenja iz udruge Lijepa naša iz Ploča, čija predstavnica Ana Musa kaže da ih je 2005. godine s mogućom katastrofom za Neretvu upoznao ured Regionalnog centra za zaštitu okoliša (REC) u Metkoviću i Zeleni Konjica. U veljači prošle godine u stvar su uputili i ministra kulture Božu Biškupića, nakon čega je o tome pisano u Pločanskom vjesniku, a kasnije i u drugim hrvatskim medijima.

EFT je u hrvatskim medijima prozvan da stoji iza izgradnje triju hidroelektrana. Na pitanje koji je poslovni interes EFT u projektu Gornji Horizonti, Nenad Savić nam je ispred EFT odgovorio da je ta firma “učestvovala kao financijer, to jest izvođač, projekta završetka dovodnog tunela Fatničko Polje - Akumulacija Bileća, koji predstavlja sastvani deo hidro-sistema Gornji Horizonti”. “Tunel je završen u avgustu prošle godine i time su se sve naše veze sa projektom Gornji Horizonti završile. Elektroprivreda Republike Srpske (koja uz EPHZHB i HEP polaže prava na Gornje Horizonte) nam po ugovoru vraća uložena sredstva u periodu od sedam godina”, kaže Savić.

Jesu li tako ekolozi i mediji otkrili još goru činjenicu – da li se novcem EPRS financira gradnja hidroelektrana, a buduća proizvedena energija već je rezervirana za “povlaštenog kupca”? Ovim sumnjama u prilog govori i činjenica da je već najavljeno poskupljenje električne energije za građane BiH. Vahid Hećo, federalni ministar energije, industrije i rudarstva izjavio je za Dnevni avaz da će “početkom ove godine sigurno doći do povećanja cijena struje”. I to “jer, navodno, veli Hećo, BiH nema dovoljno struje, a u istom tv-prilogu, u istoj minuti, stručnjak iz FERK-a objašnjava kako BiH izvozi struju i da je dobro što cijena struje na svjetskom tržištu raste... Neviđena ludnica i bezobrazluk!,” napisao je novinar Radio Ferala Faud Halilović.

U međuvremenu, u saborskoj raspravi krajem siječnja ove godine predsjednik Vlade RH Ivo Sanader je rekao da se “Vlada još prije dvije i pol godine oštro suprotstavila planu Republike Srpske o projektu ‘Gornji horizonti’ i o tome obavijestila vladu BiH”. Tako je Sanader odbacio optužbe iz SDP-a “da nakon posjeta Londonu izgleda kao zaštitnik britanskog kapitala, koji se pojavljuje u financijskom dijelu posla i stoji iza Vuka Hamovića”. Ali koje su povratne informacije nakon “oštrog suprotstavljanja”?.

I dok je neizvjesna sudbina Neretve, za Park prirode Delta Neretve uskoro će biti gotova stručna podloga nakon čega bi trebalo doći i do zakonskog proglašenja parkom prirode, što je u medijima sredinom siječnja najavio pomoćnik ministra kulture Zoran Šikić, te istovremeno izrazio zabrinutost zbog projekta “Gornji Horizonti”.

Ana Musa kaže da se prava i udružena kampanja hrvatskih i BiH udruga tek priprema, a uskoro očekuju najnoviju dokumentaciju iz Sarajeva. “Dokazivanje stručnjaka iz RS da ovaj projekt ne nosi rizike ljudima u Neretvi ništa ne znači, niti u to vjeruju”, rekla je Musa za Dubrovački vjesnik. Ona kaže da je s međunarodnog aspekta, prema ESPOO Konvenciji, neprihvatljivo prevođenje voda iz sliva Neretve u drugi sliv Trebišnjice. Nadalje, projekt dovodi u pitanje opstanak Hutova blata kao Ramsarskog područja čija budućnost ovisi od izdašnosti tamošnjih izvorišta vode. Musa kaže da područje delte Neretve u Hrvatskoj već danas trpi posljedice nedostatka vode koje se očituju u zaslanjivanju i laganom pretvaranju plodne neretvanske doline u slanu pustinju. “Znajući vrijednost prostora (vode kao strateškog resursa s biološkom raznolikosti) uz rijeku Neretvu od Mostara do Ploča i Malostonskog zaljeva, ne preostaje nam ništa drugo nego da se svim sredstvima borimo za ovo blago i Božji dar što smo ga naslijedili od svojih predaka”, zaključuje Musa.