 |
|
|
 |
|
|
| Različite, nekritički prezentirane verzije o nekim događajima ostavljaju mogućnost očuvanja starog ideološkog temelja i onemogućuju odvajanje nove političke zajednice od ideologije i prakse prethodnog režima. A tom režimu su u osnovi bile dijametralno suprotne vrijednosti od onih poput pravde i slobode, jednakosti i ljudskog dostojanstva.
Simboličke akte iskazivanja pijeteta za sve žrtve mora pratiti proces kritičkog propitivanja svih činjenica i okolnosti, i to iz perspektive vrijednosti kao što su socijalna pravda, sloboda jednakih ljudi, princip osobne autonomije, bez čega je nemoguće otjerati vrlo živahne duhove dalje i bliže prošlosti, koji bi mogli, ostane li na ovome što imamo danas, blokirati demokratski razvoj i bolju budućnost koja ovisi i o našem suočavanju s prošlošću. |
|
|
 |
|
|
| Posljednja tri stoljeća, piše o tome Foucault u Historiji seksualnosti, seks ne prestaje izazivati opću govorničku uzrujanost. On objašnjava kako je ovo "prevođenje" seksa u govor krenulo još od isposničke i manastirske tradicije i polako se šireći došlo i do današnjih dana, kada su se svi redom uhvatili govoriti o seksu; i dalje su tu vrlo aktivni popovi, vlast također i dapače, mediji, građani na svakom mjestu u svakoj prilici. Tu jezična barijera za Srbe, Hrvate, Bosance ne postoji, svi razumiju što znači "ubosti", "kresnuti", "prasnuti" i tako redom u posve istom, vrlo jednoznačno borbenom, nasilničkom smislu. Da se ne zaboravi, s druge strane ove cijele artiljerije, naravno kao meta, nalaze se žene. |
|
|
|
|
|
| Organizacija društva i njegov razvoj, na žalost, uvijek uključuju i onaj dio koji se sastoji od nereda, nasilja, nepravde prema nekim njegovim članovima, i to pristojnija društva nastoje pravnim i, prije svih drugih, odgojnim sredstvima otkloniti ili barem minimizirati. Kada se, međutim, nasilje i nepravda prema jednoj grupi (etničkoj, spolnoj, rasnoj...) uzima kao, kako kaže službeni zaštitnik vlasti, „normalno“, to nam onda upravo govori da je društvo - nenormalno. |
|
|
|
|
|
| "Sretan je narod koji ima ovakvu omladinu", tako je svojedobno zborio Tito. U to smo se vrijeme tome smijuckali kao još jednoj ideološkoj besmislici. Ono što bi na tu temu danas mogao reći Ivo Sanader ne bi, međutim bilo nimalo smiješno. Ako se uopće udostoji da komentira "svoju/našu omladinu" (pardon, "mladež"), morat će preformulirati izjavu i dodati malo skepse i puno bojazni, obzirom na to što mu se doista događa s omladinom. Ili točnije, što je vlast i sistem, koji se i nije mnogo odmakao od Tuđmanova svjetonazora, (u)činio da bi doveo do stanja danas. |
|
|
|
|
|
| Ima li sličnosti između ubojstava u Midsomeru (to je ona izvrsna britanska serija koju smo donedavno gledali na HTV-u) i ovih naših stvarnih ubojstava Made in Croatia? Samo po količini, budući da imamo već zastrašujućih po gotovo jedno dnevno. Baš kao u seriji. Drugih sličnosti nema. |
|
|
|
|
|
| Mojsije je navodno izveo narod Izrela iz Egipta kroz more, čudom u kojem mu je, naravno, pomogao Bog: more se razdvojilo, i tako dalje... Naši mali Mojsiji koji su u predizborna vremena (sjeća li se još itko tih davnih vremena od pred koji tjedan?) krstarili zemljom (neki s križem, do čega sami po svoj prilici i ne drže mnogo, ali važno je da nosi glasove), uglavnom preskupim automobilima, ali najvažnije od svega - elektronskim signalima, to jest putem televizije i radija, zasipajući puk još i tonama novinskog papira, i obećavali više-manje isto. |
|
|
|
|
|
| Točan je uzvik čovjeka odgovornog za image stranačkih kandidata za predstojeće izbore u Hrvatskoj narodnoj stranci, da se od Radimira Čačića, kandidata stranke za premijera, ne može napraviti balerina. To, dakako, nije rečeno da bi potvrdilo evidentnu činjenicu, već na specifičnom kazuje ono o čemu se u predizbornim aktivnostima radi više nego o politici: da bi se Čačića željelo, simbolički, napraviti ’balerinom’, ali je to, uza svu poduzetu dijetu kojoj se nesuđena balerina u posljednje vrijeme podvrgla, i još pokoju poteškoću (a nisu samo godine života u pitanju), nemoguća misija. |
|
|
|
|
|
| Je li u nekoj diskusiji između dvaju odraslih ljudskih bića na neku, bilo koju temu, bitno za samu tu temu, pa i sudionike diskusije, to što biće A ima vaginu i veća, razvijenija prsa, a biće B ima penis i po svoj prilici više dlaka po tijelu? |
|
|
|
|
|
| Od 1991 godine do kraja 2006, u Rusiji je ubijeno 250 novinarki i novinara. Što od metka, što od postavljene bombe, automobilskih nesreća pod sumnjivim okolnostima i sličnom. U prosjeku godišnje više od 16. I jedva da treba podsjećati da te jezive brojke ne pokazuju sve ostale vrste nasilja, prijetnji i pritisaka na novinare a koje ne završe njihovim smaknućem. |
|
|
|
|
|
| Jedna od najbogatijih ustanova u Hrvatskoj - katolička Crkva - posjeduje barem 700 nekretnina i 175.000 hektara zemlje. Stalno se pitam odakle tolika imovina u rukama onih koji ništa (ili zanemarivo malo) materijalno sami proizvode? No problem bi bio manji kad bi se Crkva doista i ponašala kao "obično" dioničko društvo. Ona, međutim, dobiva i novčanu potporu svih građana, a sad će još i bolnice morati plaćati za usluge dušebrižništva. |
|
|
|
|
|
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
 |
| dekontaminirati Osijek |
| Jaroslav Pecnik |
| Utamničenjem Glavaša, jedno sramno poglavlje hrvatske politike, iako traljavo, ipak ide svome kraju. Ali zato gradu Osijeku i uopće istoku Hrvatske tek predstoji veliko i temeljito (pro)čišćenje Augijevih štala koje je lažni heroj domovinskog rata (s lažiranim ratnim putom) i ražalovani general Glavaš kontaminirao kriminalom, korupcijom i zločinima nezamislivih razmjera. |
|
|
|
|
|
 |
| jesu li Hrvati govna neviđena? |
| Boris Dežulović |
| U mržnji je izrasla cijela jedna ratna generacija, koju su roditelji, škola i društvo naučili da Drugima i Drugačijima nema mjesta u Etnički Čistoj Našoj, i da takve – jer došlo je šugavo neko vrijeme da se Druge i Drugačije više ne smije ubijati – valja već od malih nogu podsjećati kako nisu dobrodošli, i tjerati tamo odakle god da su uopće došli. |
|
|
|
|
|
 |
| WikiLeaks - tri digitalna mita |
| Christian Christensen |
| Dok traju rasprave o sigurnosnim implikacijama objavljivanja oko 90.000 dokumenata o američkom vojnom djelovanju u i Afganistanu, vrijedi ukazati i na to da je ’slučaj WikiLeaks’ doveo u pitanje tri političko-komunikacijska mita: o moći društvenih medija, o odumiranju nacionalne države i o smrti novinarstva. |
|
|
|
|
|
RSS Feeds
