U prvom polugodištu ove godine ubilo se ukupno 145 vojnika, a 2009. tijekom cijele godine njih 245. Petina povratnika iz ratova u Iraku i Afganistanu imaju trajna oštećenja na mozgu. Iako u novim ratovima ima manje poginulih nego prije, vojnici se vraćaju s još težim traumama nego vijetnamski veterani.

Sjena Vijetnamskog rata (1964.-1975.) veoma je duga. Prema jednoj studiji, objavljenoj nedavno, u okviru obilježavanja 35-godišnjice završetka ovoga rata, samoubojstvo je poslije rata počinilo oko 60 tisuća američkih vijetnamskih veterana, što je više nego što je ukupno Amerikanaca poginulo tijekom toga rata!

U ovom je ratu, prema službenim američkim statistikama, život izgubilo 58.193 pripadnika oružanih snaga SAD-a. Prosječno su imali 21,1 godinu... O ovim groznim brojkama počelo se nedavno više govoriti u vezi s ratovima u Iraku i Afganistanu i epidemijama samoubojstava nakon povratka doma, kao i naravno, u povodu obljetnice Vijetnamskog rata - najveće američke traume nakon Drugog svjetskog rata.

Kod veterana se radi o tzv. postraumatskom stresnom sindromu. Neslužbeno se procjenjuje kako 20 posto onih koji su ratovali na bojištima Iraka i Afganistana imaju trajna oštećenja mozga. Zahvaljujući boljim oklopima na tenkovima i bojnim kolima, pancirnim košuljama i kacigama, bržoj i kvalitetnijoj liječničkoj pomoći, znatno više njih preživi eksplozije i napade od kojih bi sigurno poginule nekadašnje kolege. Ali potom odnose sa sobom doma više stresova i psihičkih oštećenja....

Za mnoge od veterana taj rat u kojem su bili nikad ne završava, on ih drži i dalje i oni se drže njega. Trajno ih je obilježio... Radi se o kombiniranim posljedicama teških trauma, depresija, nesanica, noćnih mora, flashbackova, paničnog straha... A izražavaju se i društveno, kroz alkoholizam, drogu, skitništvo, nezaposlenost, razvod, kriminal... (SD)