Odrastanje u obitelji istospolnih roditelja nije prepreka za zdrav psihološki razvoj. Štoviše, homoseksualne majke odgajaju djecu višim socijalnim i akademskim vještinama. Djeca su manje sklona nasilju i agresiji od tinejdžera koji rastu u obitelji s ocem!

Homofobija i depresija

Pokazala je to studija objavljena u časopisu Pediatrics, a koju su prenijeli mnogi strani mediji. Studija je pratila prvu generaciju djece začete pomoću donorske sperme u lezbijskim zajednicama, počevši od rođenja pa do njihove 17. godine, odnosno punoljetnosti. Istraživanje se temeljilo na 77 obitelji u kojima su rasle i djevojčice i dječaci. Znanstvenici su razgovarali s lezbijskim majkama o njihovoj djeci, a zatim su tinejdžeri ocijenjeni na standardiziranoj listi Child Behavior Checklist te je svaki od njih popunio internet-based psihološki upitnik. Kad se usporede ocjene tinejdžera koje su dale majke u lezbijskim vezama s ocjenama majki iz konvencionalnih brakova, vidljivo je da su djeca istospolnih parova sposobnija u školi, imaju manje društvenih problema, manje krše pravila i manje su agresivna.

Međutim, oni tinejdžeri koji su - prema svojim majkama - iskusili homofobiju i nasilničke ispade, više su zabrinuti i imaju više depresivnih simptoma od svojih vršnjaka.

– Podaci pokazuju da problem nije takvo roditeljstvo, nego stigmatizacija – komentar je Iana Riversa, profesora ljudskog razvoja na Sveučilištu Brunel u Uxbridgu u Engleskoj, koji je ujedno primijetio i da je homofobija ipak u padu.

– Ne postoji ni jedna studija koja bi pokazala da postoje bilo kakvi problemi u pogledu psihološke prilagodbe djeteta. Ono što čini dobro roditeljstvo su ljubav, resursi i uključenost u život djeteta – istaknula je dr. Nanette Gartrell sa Sveučilišta California u San Franciscu, koje je i počelo tzv. US National Longitudinal Lesbian Family Study u 1986.

Homoseksualna djeca

Što se pak tiče seksualne orijentacije te djece, a tu su predrasude snažne, niz je istraživanja pokazao da roditeljska seksualnost na to nema utjecaja. Abbie E. Goldberg, profesorica psihologije sa Sveučilišta Clark, u svojoj je knjizi Lesbian and Gay Parents and Their Children obradila rezultate više od 100 studija koje obrađuju mahom lezbijke i njihovu djecu. Te su studije pokazale i da djeca gej parova nisu “seksualno zbunjena” te da je među njima jednak udio homoseksualaca kao i među djecom iz konvencionalnih brakova. Pokazalo se i da će lezbijke odgojiti kćeri koje će imati nešto veći broj seksualnih partnera u svom životu, a sinove s manjim brojem partnerica. Također, djeca homoseksualnih roditelja svakako su manje rigidna po pitanju rodnih uloga i manje robuju predrasudama.

Teza američkih znanstvenika za neke je naše stručnjake nategnuta, za neke moguća.

– Žene su, činjenica je, bolje u verbalnoj komunikaciji od muškaraca, one na testovima inteligencije postižu značajno bolje rezultate u verbalnim testovima, za razliku od numeričkih i spacijalnih. Očekivati je da dijete koje odgajaju dvije žene bude dobrih socijalnih vještina. Međutim, i u konvencionalnim obiteljima muškarac je više odsutan pa je njegov upliv u odgoju manji – skeptična je psihologinja Ivana Sabol.

Psihijatar dr. Robert Torre smatra da je takvo što moguće jer je riječ o urbanoj, intelektualnoj, emancipiranoj skupini koja se u američkim gradovima izborila za svoja prava. – Bolje su obrazovani, imaju veće plaće, educiraju se o boljim načinima odgoja, kao i posvojitelji, i ne čudi ako im djeca postižu bolje rezultate od djece iz prosječne obitelji – ocjenjuje dr. Torre.

Izvor: www.vecernji.hr