Vrhovni sud će uskoro, početkom lipnja, odlučivati o žalbama na presudu Branimiru Glavašu i ostalim nepravomoćno osuđenima za ratne zločine nad civilima u Osijeku 1991. godine. Za žalbeni postupak predviđena je četverodnevna javna sjednica. Ali, bez obzira na to kakvu odluku sud donio, Glavaš ostaje, u zatvoru ili na slobodi, konstantom hrvatske politike; mjerom licemjerja političke elite i paradigmom hrvatske političke laži. Naprosto stoga jer se izokrenutom logikom političkog uma za sljedeće parlamentarne izbore svima nameće kao poželjan partner.

Kosor, Šeks, Milanović, Pusić i ostali meštri naše političke kuhinje već su dovoljno javno i jasno iskazali svoju spremnost (a lokalni izbori to samo potvrdili) na raznorazne varijante (ne)principijelnih koalicija. Naravno, sve u korist i za dobro građana ove države. Nitko ne mari za činjenicu da je general Glavaš zloduh Slavonije i majstor političke psihopatologije, koji u svom hercegovačkom izbjeglištvu upravo i računa na političku pohlepu naših partitokrata i poput Mefista uvijek za njih ima dovoljno jaku i primamljivu ponudu, koju je naprosto nemoguće odbiti.

jadna bilanca ’regionalističke’ vladavine

Dakle, igrom slučaja, poklopilo se da o sudbini Glavaša Vrhovni sud odlučuje upravo u vrijeme kada je obilježena peta obljetnica formiranja HDSSB-a (i kao udruge građana i kao političke stranke, premda nikom, osim valjda samo Glavašu, razlike, ako i postoje, nisu jasne), ali i godišnjica bijega našeg drčnog generala pred hrvatskim zakonima. Glavaš je izmislio i stvorio ovu kvaziregionalističku stranku te i danas čvrstom rukom vlada njome, strankom koja je nastala naprosto iz nužde, kako vitez slavonske ravni nakon raskida sa Sanaderom ne bi ispao iz političke igre.

Na spomenutoj proslavi stranke, Glavaš se iz svog hercegovačkog skloništa videolinkom ukazao pristašama, te njemu svojstvenom demagogijom optužio Vladu za sva zla ovog svijeta; prozvao organizatore navodne pravosudne urote protiv njega i založio se za širenje ideja slavonskog regionalizma.

A što pod regionalizmom Glavaš i HDSSB podrazumijevaju, zapravo nitko i ne zna, jer u njihovoj politici to je tek puka floskula, bez ikakava razrađena sadržaja. Stoga je i više nego komično to pozivanje na nepostojeću političku platformu, osim, dakako, ako se pod regionalizmom ne misli na svetu stranačku dužnost zaštite lika i djela generala Glavaša. Da je tomu tako zormo svjedoči katastrofalno stanje u kojem se pod upravom HDSSB-a nalaze grad Osijek (gradonačelnik Bubalo) i ŽOB (župan dr. Šišljagić). Siromaštvo, nezaposlenost, neispunjena obećanja, nedostatak projekata i bilo kakve vizije razvoja, uz neprestano poskupljivanje svih gradskih usluga, rezultat su jednogodišnje vladavine ove diletantnske ekipe Glavaševih poslušnika.

povlašteni bjegunac

A u godinu dana od kako je pobjegao u BiH, Glavaš je u Drinovcima u rekordnom roku izgradio velebnu kuću; iako se nalazi na potjernici MUP-a, i nadalje redovno prima plaću saborskog zastupnika, čak štoviše, nalazi se na čelu saborskog kluba svoje stranke. Danas su Drinovci postali novim osječkim i slavonskim županijskim središtem, svojevrsnom Mekom kojom skoro svakodnevno hodočaste njegove pristaše, a generalu po svoje mišljenje redovito odlaze Bubalo i Šišljagić, kako bi "samostalno" mogli upravljati gradom i županijom.

U svojoj rezervnoj domovini Glavaš razvija brojne poslove; od nečega treba plaćati skupi odvjetnički tim; skrbiti o nekretninama u staroj domovini; upravljati brojnim udjelima u mutnim slavonskim poduzetničkim vodama, ali on sve to može, jer je HDSSB ustrojio kao političko trgovačko društvo, koje na hrvatskom tržištu trguje politikom kao najkurentnijom robom. Izgradio je fascinantnu socijalnu, klijentelističko-koruptivnu mrežu, koja mu je danomice na usluzi; zapravo naš general nikada čvršće i jače nije upravljao gradom i regijom nego li to danas čini iz Drinovaca.

Šišljagić, Bubalo i ostali poslušno izvršavaju sve zamisli svog stranačkog šefa, jer su svjesni kako su oni sami i stranka (HDSSB) bez Glavaša ništa. Uostalom, isto kao i dični general, koji je ništa bez poluga političke (sve)moći, koju je godinama perfidno, ne birajući sredstva akumulirao. Pod krinkom domoljublja, a sve za vlastito koristoljublje, počinjeni su najteži mogući ratni zločini, privatizacijske pljačke i kriminalne otimačine, a na to i takvo nasljeđe se, zahvaljujući Glavašu, naslanja HDSSB. Stoga i nije čudo kako generalove pristaše vođene logikom svog šefa misle da mogu sve i da im je sve dozvoljeno.

kancelarijski borac

Ako Glavašu netko dođe glave, to neće biti u tolikoj mjeri ni sud, ni presuda, ni političke zavjere niti međunarodna zajednica, već upravo "mangupi iz njegovih vlastitih redova". Primjerice: Predsjedništvo HDSSB-a, u povodu afere o objavi Registra branitelja, iznjelo je podatak za koliko je milijuna kuna (7,5) oštećen državni proračun zbog tzv. lažnih branitelja. Prozvali su ministra branitelja T. Ivića da je lažirao svoj ratni put, ali nisu mislili o tomu da netko može malo pogledati i u ratni put našeg heroja domovinskog rata.

I tada se postavlja logično pitanje: a za koliko je taj isti Glavaš, veliki borac za pravicu, oštetio proračun, jer iz dostupnih podataka razvidne su brojne nelogičnosti u onom što se zove njegovo "služenje u postrojbi". Ne ulazeći detaljno u rašomon Glavaševa "služenja u postrojbi", posebice njegove uloge u famoznom BOB-u, za koji je dokazano kako je bio umiješan u ratne zločine u Osijeku (tko se želi time time baviti, sam može u registru provjeriti o čemu govorim), postavljaju se pitanja: kako je mogao obnašati funkciju sekretara SNO (dakle civilnu funkciju), a ujedno ostvarivati prava branitelja u vrijeme kada formalno nije bio član niti jedne postrojbe? Kako je mogao obnašati dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek, a istodobno se još četiri mjeseca voditi kao pripadnik postrojbe?

Ako se radi o pogrešci, zašto nije ispravljena; zar je moguće da je naš general tako nemaran ili mu je ipak stalo do prava na ostvarivaje privilegija, odnosno do prava na ostvarivaje bolje ratne prošlosti? Zapravo, cijeli generalov vojno-politički put jedna je velika laža i paralaža, tako da nije nimalo čudno da na tom principu funkcionira i čitava njegova stranka. Ali, zašto ostale političke stranke u Osijeku i županiji, uključujući i njihove središnjice u Zagrebu, ne artikuliraju otvoreno i bez fige u džepu ove problematične činjenice i tako javno ukažu na pogubnost Glavaševa koalicijskog potencijala, za kojim, već prema potrebi lokalnih i parlamentarnih izbora, posežu svi? Ali, pozivanje na moral izgleda deplasirano u ambijentu koji zaudara na kriminal i korupciju i u kojem opozicija svojim primjerom ne nudi uvjerljivu političku i moralnu alternativu.

Dakle, čini se za sada da se sudbinu Slavonaca može sažeti u slogan: "I poslije Glavaša, Glavaš(i)!" Zašto je tomu tako, čini se da je najprimjereniji odgovor još davno dao glasoviti ruski disident Brodski: "Ljudima je lakše prihvatiti činjenicu vlastite bespomoćnosti i pristajanja na sva moguća poniženja i uvrede, nego priznati sebi da su moralne nule". Kako očekivati promjene na istoku Hrvatske, kada je cijela postojeća infrastruktura (a u tomu dobrim dijelom participira i oporba) glavašizirana, tj. potkupljena na sve moguće načine? Ukoliko se Osijek i cijela Slavonija žele razvijati, moraju se što je moguće prije i temeljitije očistiti od svih silnih naslaga prljavštine glavašizma. U tom složenom procesu neće im, na žalost, pomoći ni sve presude svijeta, već samo i jedino, iskreno i autentično (p)osvješćenje vlastitog položaja. Imenovanje stvarnih krivaca i pravih uzroka posvemašnje duhovne i materijalne devastacije Slavonije samo je naizgled nemoguća misija. Sve ovisi o nama; koliko smo spremni i sposobni suočiti se s istinom. A te odgovore moramo potražiti u sebi samima.

Jaroslav Pecnik

(izvorno objavljeno u Novom listu)