Nema tome dugo, kada se pojavio plakat Radija 101 kojim se upozoravalo na teško financijsko stanje u kojem se ta radio stanica našla i koji je bio ilustriran fotografijom golog muškog torza s, hoćeš-nećeš, penisom u sredini dolje. Sudeći prema zainteresiranosti javnosti za samu stvar po sredini dolje, činilo se da nam je narod za kurac. Danas već treba revidirati to mišljenje jer izgleda da nam je narod ipak za guzicu. No ovaj put treba zadržati određenu rezervu, jer moguće je da se za koji tjedan, dva, dulje ili kraće, pokaže da je za neki drugi dio tijela, spolni organ (muški ili ženski), a ne usudimo se ni misliti što bi slijedeće moglo biti.

Baš kao što je i cijela država, evo već dan-dva, stala "na tom mjestu gdje joj mis’o stade…" (rekao bi Cyrano de Bergerac, govoreći upravo o guzi), zadržat ćemo se malo na raspravi oko guzice, dupeta, stražnjice. Ženske. Povod je spot Hrvatske turističke zajednice koji je trebao promovirati ljepote domovine i dovesti što više turista kojima treba uzeti pare kako bi Hrvati još malo odložili bankrot. Misija po život važna, pa se u nju uključila i sama premijerka Jadranka Kosor. A spot, kao i ogromna većina proizvoda nastalih kao rezultat pameti i senzibiliteta domaćih reklamokrata, sastavljen od malo mora, zalazaka sunca, uz mladi par koji se milo gleda, nešto kamena i tako dalje, i neizostavni komad ženskog mesa, ovaj put niži i stražnji, to jest dupe. Prošao bi on neokrznut i vrlo vjerojatno nezapažen da nesretnu guzicu nije zapazio nitko drugi do sama premijerka Kosor. Uostalom, mnogi drugi slični i ruku na srce mnogo gori uradci te vrste i u estetskom i u idejnom smislu, koje u gomilama gledamo svaki dan u svim medijima bez iznimke, prolaze a da na njih nitko niti ne zijevne, a kamoli pusti glas. To se donekle može i razumjeti, jer je, jednostavno, količina seksističkog smeća kojim smo zasuti naprosto nesavladiva ako se bavimo (samo) njegovim posljedicama.

Za čime luduju mediji u Hrvatskoj?

Povod za pravu pošast dupeta u medijima u ovom slučaju nije u pobuni organizacija za ljudska prava žena, kojima je eto baš ta guzica prevršila mjeru pa su krenule u odlučni boj, kako bi uostalom nekako bilo za očekivanje, već od samog vrha države, to jest premijerke osobno. Istina, braniteljice ljudskih prava žena nisu niti imale vremena i prilike jer ih je premijerka pretekla, budući da je prije svih, u odabranom društvu, vidjela spot na njegovoj promociji. Ženske pak organizacije krenule su na to u pravu talibansku bitku protiv pokazivanja guzice. Grmi se i poziva na zakone, prijeti sankcijama, izdaju priopćenja, solidarizira se s Kosor i slično. I uopće, nastao je opći pičvajz. Mediji su poludjeli za temom, dupe dobiva dragocjene minute u glavnim informativnim emisijama svih tv postaja, rade se prilozi, uzimaju izjave. Dupe dobiva prvorazrednu ulogu i postaje vijest dana, mediji su se čak rastrčali, to spada valjda u istraživačko novinarstvo, da nađu vlasnicu dupeta. Zlotvoreno i njegova ključarica otvorili su svoje dveri ne bi li se raspravilo tu, za građane Hrvatske goruću temu (na dupetu u spotu lijepo piše "da ne izgori"). Niko Bulić, šef Turističke zajednice, osobito se proslavio izjavom da su u timu koji je radio na spotu dugo diskutirali na tu temu. Diskusija je po svoj prilici izgledala ovako: "Dobro dupe, stavi ga!", nakon čega je slijedio dugotrajni muk sa slinjenjem i mljackanjem.

Međutim, uvijek je dobro upitati tko to tamo pjeva? Jadranka Kosor, koja je povela ovaj sveti rat protiv guzice, istovremeno je ona koja je ženskost uvela u hrvatsku politiku sama, i to kao mjesto na koje se uvijek može skloniti kad zagusti ili kad nema odgovore na političke izazove i pitanja kao političarka, trenutno na radnom mjestu premijerke. Od njezinih kuhača, "čvrstih ženskih ruku", krumpir salata i sličnoga već boli glava. No možda najgori ispad u tom nizu jest njezino nedavno cviljenje u Saboru, kada je kao premijerka bila dužna odgovarati na zastupnička pitanja, no, vidi vraga, zastupnici su bili tako grubi da nam je premijerka hitro zbrisala u svoju prirodu i, potuživši se da je napadaju i "kao ženu", zavapila rmpaliji Luki Bebiću "Luka, zaštiti me!"

Čelična lady ili slaba žena….

Pa što su joj to zastupnici radili, jesu li je kušali štipnuti za guzicu ili dobacivali lascivne poruke? Nisu. Radili su svoj posao, to jest postavljali su joj zastupnička pitanja u za to određenom vremenu i prostoru. Umjesto da odgovara na pitanja koja su joj postavljali saborski zastupnici i koja se nisu odnosila na njezinu privatnu personu već na moguće policijsko nasilje nad seljacima, kaos u javnim poduzećima, harače i otimačinu stanova građanima koji nemaju para za otplatu kredita… (sve dakle ono čime bi se Jadranka Kosor kao premijerka trebala baviti, s čime bi trebala biti upoznata i o čemu bi morala moći davati odgovore) Kosor se našla poniženom i uvrijeđenom te zavapila za Lukinom zaštitom. Pitanjima kojima ju je (kao premijerku, a ima li za to bolje adrese?) zasula opozicija ona zasigurno nije ponižena kao žena; međutim, kao predsjednica vlade jest (s pravom) ponižena ne zbog sadržaja i tona pitanja, nego zbog toga što - vlastitom krivicom - nije na njih znala odgovoriti. A kada već ne zna odgovore na ključna pitanja države koja tone i društva koje gladuje, brže bolje pobježe u svoju "prirodu". Odjednom, nisam više premijerka već samo slaba žena. Luka, šta čekaš, zaštiti me! Ne vrijedi: kad je već iz prirode ušla u društvo, onda je za građane prije svega premijerka, sa svim ovlastima i odgovornostima; tek potom je, i u ovom slučaju irelevantno, osoba ženskog spola. U takvom postupku povlačenja u vlastitu prirodu, operira se nekom "suštinom" koja tobože prethodi bilo kakvoj društvenoj ulozi, premda je i sama društveno konstruirana. Tako se olako sugerira da je strah vezan uz "prirodu" žene, pa se žene valjda više boje jer su slabije i kukavice itd. Po toj bi ’logici’ svako nezgodno pitanje, osobito ona na koja se, kao u ovom slučaju, nema odgovora, čim je upućeno ženi/ama, bilo prijetnja ili – seksizam.

U slučaju saborskog aktualnog sata, upravo je Jadranka Kosor postupila seksistički, svodeći samu sebe na nezaštićen objekt, "uvrijeđenu, poniženu i omalovaženu" ženu koju neka štiti Barba Luka. Da Jadranka Kosor, i ne samo ona, šeće između prirode i društva (malo je žena a malo premijerka) kako joj odgovara i prema potrebi, nije neka novost. No takva jednostavno nije i ne može biti vjerodostojna u borbi protiv seksizma, jer pitanje je vremena kad će se seksizmom sama opet poslužiti. O zaštitarkama ljudskih prava žena bolje i ne trošiti slova. Osobito o coming outu analitičarke pornografije, Sanje Sarnavke, koja nikako da savlada lekciju pa u Zlotvorenom bubne opisavši jednu ženu kao lijepu a drugu uvijenim opisom: "za koju se nipošto ne može reći da je lijepa" – skraćeno: ružna. Kod SS ih je spasilo što su obje navodno pametne. Jer da nisu, ostale bi samo oličenja ’dobre’ i ’loše’’ strane fizičkog izgleda.

I tako, Jadranki Kosor je još jednom uspjelo građanima Hrvatske zabiti glavu u dupe. I ispalo je sasvim prikladno, što se vremena događanja tiče; naime frka oko dupeta digla se taman malo prije nego što je guverner Narodne banke Rohatinski saopćio narodu: "Mi ne stvaramo uvjete za izlazak iz krize, mi preživljavamo." Građani s glavom u dupetu, naravno, to nisu mogli čuti.