Najnoviji primjer odluke o zatvaranju Osnovne škole Ivana Gundulića, smještene u najužem zagrebačkom centru, rječito ilustrira spomenutu proceduru. No škola u Gundulićevoj nije prva Bandićeva meta za odstrel.

Prošle se godine Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport okomio i na Osnovnu školu Josipa Jurja Strossmayera, jednu od najuglednijih domaćih osnovnoškolskih ustanova, smještenu u Varšavskoj ulici, dakle u neposrednom susjedstvu spornog trgovačkog imperija Tomislava Horvatinčića na Cvjetnom trgu. Gradska vlast najprije je inzistirala na upisu svega jednog razreda u novu školsku godinu, iako je prijavljen broj djece zahtijevao upis puna (i uobičajena) tri razreda. Velikom akcijom roditelja, nastavnika i gradskih vijećnika, OŠ Josipa Jurja Strossmayera upisala je sva tri prva razreda i nastavila s radom, u međuvremenu odbivši još nekoliko Horvatinčićevih prijedloga oko korištenja školskog prostora (dječjeg igrališta i školskih sanitarija) u građevinske svrhe i za potrebe svojih radnika.

Ove je godine Bandićev ured na sjednici održanoj 22. ožujka iznebuha donio odluku o zatvaranju OŠ Ivana Gundulića, također smještene u neposrednom susjedstvu Horvatinčićeva gradilišta, čije zemljišne čestice kao da upravo savršeno odgovaraju smještaju dodatne Horvatinčićeve opreme i građevinskog ljudstva. Naravno da pritom nitko u dopisu gradske uprave ne spominje Tomu Horvatinčića.

“Transportiranje” djece

Deklarativno, osnovna škola u Gundulićevoj zatvara se zbog navodno “premalog broja učenika”, iako pripada u rijetke zagrebačke škole koje rade točno po uputama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te njegovih prosvjetara, dakle ne s tridesetero djece po razredu i ne u dvije ili tri smjene, što inače predstavlja kršenje svih europskih pedagogijskih standarda (ali i uobičajeno iskustvo osnovnih škola na zagrebačkoj periferiji), nego s idealnih petnaestak učenika po razredu te u jednoj jedinoj, jutarnjoj smjeni. Najavljuje se da iduće godine slijedi identična akcija zatvaranja još jedne visoko cijenjene osnovne škole, s najviše nagrada i priznanja po broju učenika, imenom OŠ Izidora Kršnjavoga, smještene nekih pet stotina metara od Varšavske i Gundulićeve, a sve zbog krasnog sportskog igrališta čiji prostor gradska vlast već neko vrijeme razmišlja “ustupiti” poduzetnicima – dakako u ime nekoliko “društveno korisnih” dućančića.

Vijeće roditelja Osnovne škole Ivana Gundulića odmah je pokrenulo peticiju protiv donesene odluke Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport (sprema se i lokalni referendum), a na velikom skupu održanom 31. ožujka u školskoj dvorani saznalo se da Gradski ured namjerava učitelje iz Gundulićeve vjerojatno prebaciti u osnovnu školu na novozagrebačkoj Kajzerici, dok se o učenicima nije povelo apsolutno nikakvog računa niti je proceduralno predviđeno kamo bi tu djecu trebalo “distribuirati”. Neno Horvat, predsjednik Vijeća roditelja OŠ Ivana Gundulića, izjavio je da Vijeće navedenu odluku o zatvaranju škole smatra protuzakonitom, kao što smatra protuzakonitim i stav gradske uprave da se u škole iz centra ne mogu upisivati djeca iz drugih dijelova grada, posebno onih gdje su škole obilato preopterećene brojem prijava, dok u centru za tu djecu ima i prostornih i učiteljskih kapaciteta plus veliki roditeljski interes. Osim toga, Horvat je istaknuo da škola u Gundulićevoj ima vrijedno i ograđeno dvorište, sigurno od prometa, kao i uređeni park za osnovnoškolce, zbog čega daleko više pogoduje mlađoj djeci no tinejdžerima. Škola, nastavio je Horvat, pruža čitav niz edukativnih aktivnosti, kojima se služe učenici i roditelji, što znači da predstavlja uzor integracije nastavnog i poslijenastavnog programa.

Ravnateljica škole Višnja Reljić potvrdila je kako je iz Gradskog ureda usmeno dobila informaciju da se u prostor Osnovne škole Ivana Gundulića ima preseliti 18. gimnazija iz Mesićeve, no predstavnik roditeljskog Vijeća iste te 18. gimnazije začuđeno je izjavio da oni nemaju nikakvih saznanja o takvoj selidbi niti su je skloni podržati, te je izrazio sumnju u manipulaciju informacijama. Ravnateljica je postavila pitanje zašto nitko iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport ne razmišlja kako bi na djecu djelovalo naglo preseljenje, dezintegracija razrednih zajednica i potencijalno razvažanje po drugim, vjerojatno udaljenim školama, te znaju li predstavnici gradske vlasti da govore o živim i osjetljivim stvorenjima, a ne skladišnoj robi koju samo treba “transportirati” na novo mjesto. Mnogi roditelji također su glasno protestirali zbog bahatog i kriminalno ravnodušnog odnosa gradskih vlasti prema djeci.

Lažiranje podataka o Centru

Sanja Dunko, vijećnica gradske četvrti Donji grad, izjavila je da ni gradsko vijeće Donjega grada nije dobilo nikakvu prethodnu obavijest od gradske uprave o zatvaranju škole u Gundulićevoj, te je postavila pitanje dokle ćemo trpjeti da gradska vlast pretvara vitalna mjesta učenja i razvoja u mrtve kvartove i trgovačke centre. Isti je stav podržala i gradska zastupnica Morana Paliković Gruden, govoreći o sad već permanentnoj samovolji Bandićeve gradske vlasti.

Zanimljivo je da Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport uopće nije naveo izvore svojih tobožnjih statistika o dominantnoj starosti većinskog stanovništva općine Centar zbog kojih se škola u Gundulićevoj zatvara, kao i da dostupni javni podaci o životnoj dobi stanovnika zagrebačkog Centra, izneseni primjerice na tematskoj tribini u Društvu arhitekata prije mjesec dana, govore o sasvim suprotnom trendu. Naime, najnovija urbanistička istraživanja pokazuju da u Centru živi vrlo izbalansirana struktura: 25 posto mladih, 25 posto umirovljenih i 50 posto stanovnika srednje dobi s djecom. Znajući da se u najbližem susjedstvu OŠ Ivana Gundulića nalaze još dvije srednje škole, jedna velika osnovna škola, jedna muzička škola i jedna škola stranih jezika, fascinantno je da gradska uprava kontinuirano odbija čitav taj kvart pretvoriti u pješačku zonu, umjesto toga radije iseljavajući jednu po jednu odgojnoobrazovnu ustanovu i stalno pojačavajući promet osobnih automobila.

Jedina stavka na koju gradska vlast nikako ne računa u svojoj viziji devastiranog Zagrebandića su građani, ali čini se da je baš tim posve zaboravljenim glasačima uistinu dozlogrdila vladavina nestručnosti i korupcije. Ubijanje škola, srećom, ne prolazi kao business as usual. (Novosti)