Svjetlosno onečišćenje je kao problem prepoznato u hrvatskom zakonodavstvu krajem 2007., kad je pojam uveden u Zakon o zaštiti okoliša. Definira se kao promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima, uzrokovane unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem. Dakako da zagovornici smanjivanja svjetlosnog onečišćenja ne misle predlagati ukidanje rasvjete noću, no apeliraju na ograničavanje rasvjete kako se ne bi bespotrebno osvjetljavali nebo, drveće, zidovi zgrada, livade pored cesta i slično. Na svjetlosno onečišćenje gledaju kao na nepotrebne, nekorisne emisije svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti.

Kako se moglo čuti od radne skupine okupljene na inicijativi za zakonsku regulaciju svjetlosnog onečišćenja, takvo onečišćenje uglavnom nastaje zbog neadekvatne ili nepravilno postavljene rasvjete javnih površina i objekata, koja svijetli najvećim dijelom prema horizontu i prema nebu. Naročito se treba boriti protiv svjetlosnih reklama čiji reflektori upereni u nebo predstavljaju zločin prema okolišu. Previše osvijetljeno noćno nebo rezultat je činjenice da se rasvjeta cesta, ulica i trgova beskorisno emitira iznad linije horizonta, a na taj način sitne čestice prašine i vlage u atmosferi reflektiraju dio tako usmjerene umjetne noćne rasvjete te nebo više nije tamno nego u većoj ili manjoj mjeri posvijetljeno.

Logično je pretpostaviti da bi se smanjivanje svjetlosnog onečišćenja moglo postići postavljanjem rasvjetnih tijela koja osvjetljavaju površine i objekte odozgo prema dolje, a njihova svjetleća površina je paralelna s tlom. Kvalitetna osvjetljenost postiže se uporabom odgovarajuće projektiranih ekoloških reflektora, horizontalno postavljenih naspram horizonta. Članovi radne skupine ne gaje iluziju da će sva javna rasvjeta biti istodobno zamijenjena ekološkim inačicama, no sugeriraju da bi bilo idealno kad bi se dotrajala rasvjetna tijela postupno zamjenjivala ekološkim.

Kako kaže prof. Bosanac, na svjetlosno onečišćenje pozornost su i u svjetskim okvirima prvi skrenuli upravo astronomi kojima pretjerana osvjetljenost noćnog neba onemogućuje rad koji se odnosi na astronomska opažanja i mjerenja. Zbog prevelike osvjetljenosti noćnog neba vidljivost zvijezda blijedi i nestaje zbog smanjenja kontrasta. Dovoljno tamno nebo za opažanja je vrlo teško naći. U Hrvatskoj su za astronomska promatranja ostali neki otoci i nenaseljena područja Like i Gorskog kotara, dok je u Europi tek nekoliko mjesta pogodnih za astronomska opažanja.

Dok tamno noćno nebo omogućuje da čovjek golim okom vidi 10.000 planeta, asteroida i zvijezda u obliku malih svijetlih točkica, danas 95 posto svjetske populacije jedva na nebu može izbrojati njih dvjestotinjak. Tri četvrtine stanovništva više ne može golim okom vidjeti Mliječni put. Nastavimo li ovim tempom, znanstvenici kažu da bismo do 2050. mogli izgubiti noćno nebo.

Bosanac napominje da je svjetlosno onečišćenje, osim za astronomska opažanja, problem za biljni i životinjski svijet, za ljudsko zdravlje, za sigurnost, ekonomiju... Agresivne svjetleće reklame postavljene uz autoceste, primjerice, nerijetko ugrožavaju sigurnost cestovnog prometa.

Hrvatski su astronomi na čelu s prof. Koradom Korlevićem još prije nekoliko godina zatražili temeljitu kontrolu javne rasvjete, upozorivši da svjetlosno zagađenje nije samo pitanje velikih nepotrebnih troškova, nego i uzrok ozbiljnih šteta po život ljudi i životinja. Tada su izjavili da nisu protiv rasvjete, nego protiv rasipanja svjetla koje ima negativne učinke na životinjski svijet, navodeći primjer stotina tisuća dezorijentiranih ptica selica koje zbog jake rasvjete neba iznad Milana slijeću umjesto u afričke u tamošnje močvare, gdje na koncu ugibaju od hladnoće.

Zbog svjetlosnog zagađenja ugrožena je okosnica ekosustava kakvog danas poznajemo. Članovi radne skupine iznose podatak da je zbog svjetlosnog onečišćenja prouzročenog autocestom Zagreb-Split dio životinjskog svijeta zauvijek napustio taj prostor. Biljkama i životinjama je poremećen ciklus hranjenja, odmaranja, lova te razmnožavanja. Također je rečeno da je poseban prioritet zaštita nacionalnih parkova. Iznose i podatak da ljudi kojima svjetlost javne rasvjete ulazi u prostor u kojemu spavaju imaju 30 posto viši rizik za obolijevanje od raka prostate, grlića maternice i dojke.

Nedavno je i Američki medicinski savez pokrenuo projekt legislative o ograničenju svjetlosnog zagađenja s obzirom na dokazani negativni učinak po ljudsko zdravlje.

Još 2002. godine u Istri je zahvaljujući ekološkoj akciji »Neka naša Istra blista - ali ne po noći«, problematika svjetlosnog zagađenja doprla i do šire javnosti. Iako je problem osviješten, u praksi se sve svodi na manje ili više uspješne lokalne inicijative postavljanja ekološke rasvjete.

Zbog neekološke rasvjete štetno i bespotrebno se gubi čak 30 do 40 posto električne energije namijenjene noćnoj rasvjeti. Dakle, osim što bespotrebno rasipamo energiju, skupo je plaćajući, onečišćuje i okoliš. Kako kažu članovi radne skupine, osobito je opasna kineska i tajlandska rasvjeta koja se u posljednje vrijeme pojavljuje u Hrvatskoj i ugrađuje u sustav javne rasvjete na nekim lokalnim razinama. Riječ je o plavo-zelenom spektru koji predstavlja kobni udarac za životinjski i biljni svijet. Iz Zelene akcije napominju da iako na razini Europske unije nema zakonske direktive o svjetlosnom onečišćenju, u većini europskih zemalja radi se nešto po tom pitanju, ali zasad sve ostaje na razini lokalnih odluka.

U susjednoj Sloveniji postoji zakon o svjetlosnom onečišćenju koji bi u osnovnim crtama mogao biti dobro polazište i za izradu hrvatskog zakona, kaže prof. Bosanac.

Očuvanje noćnog neba

Problemom svjetlosnog onečišćenja prvi su se počeli baviti stručnjaci u SAD-u početkom pedesetih. Zbog naglog povećanja količine umjetne svjetlosti, ugrožena su astronomska promatranja na najvećim američkim opservatorijima. U Arizoni je 1957. godine donesena prva uredba o noćnoj rasvjeti. Međunarodna astronomska unija je 1976. prihvatila rezoluciju u kojoj upozorava na rastući nepovoljan utjecaj svjetlosnog onečišćenja na astronomska promatranja, a 1980. objavila je publikaciju s preporukama za smanjivanje svjetlosnog onečišćenja u blizini astronomskih opservatorija. U SAD-u je1988. osnovana Međunarodna udruga za tamno nebo (International Dark Sky Association) koja okuplja brojne organizacije civilne službe iz više od 60 država. Udruga se zalaže za globalno smanjenje svjetlosnog zagađenja zbog astronomskih i energetskih razloga te zaštite okoliša. Njihov najveći uspjeh je činjenica da se osim u SAD-u i drugdje u svijetu na tom području uvodi posebno zakonodavstvo, bez obzira na to jesu li u blizini astronomski opservatoriji ili ne. U Hrvatskoj također postoji Udruga za očuvanje noćnog neba. (V)