FOTO i VIDEO: policijskom intervencijom uklonjeni kontejneri – Varšavsku ne damo i dalje
Pohapsivši aktiviste koji su dežurali uz kontejnere i Trojanskog konja, interventna je policija silom uklonila instalaciju za čuvanje pješačke zone Varšavske ulice. U međuvremenu, više od 1.000 građana se prijavilo za sudjelovanje u živom zidu kojim će se obrana Varšavske nastaviti
11 februar 2010
Lijepi trojanski konj kojeg su branitelji pješačkog dijela zagrebačke Varšavske sinoć poklonili svojem gradu razbijen je ’šapom’ dizalice i policijskim pajserom jutros oko 4 sata. Simbol kojim su aktivistkinje i aktivisti upozorili što se može dogoditi kada se u javni prostor uz pomoć neodgovorne ili koruptne vlasti pripusti profitere, tako je potrajao kratko, ali je njegova poruka bila glasna. Policijska akcija, koja je krenula noćas oko tri sata, imala je cilj ukloniti kontejnere koji su služili za čuvanje ulice od upada građevinskih strojeva. U njoj je sudjelovalo i pedesetak interventnih policajaca.
U kontejneru, na njemu i oko njega nalazilo se 10-15 dežurnih aktivista, koji su svi uhapšeni i u ovom se trenutku (oko 8 ujutro) još nalaze na policiji. Dok neke vjerojatno uskoro puštaju, nekima prijeti i 24-satno zadržavanje. Policija je po svoj prilici prekoračila ovlaštenja uhapsivši još 4-5 aktivista koji su dolazili kroz prolaz Masarykova-Varšavska, i koji nisu počinili nikakav prekršaj jer su na mjesto događaja došli iz pravca koji nije bio zapriječen policijskom trakom. Dok su dizalice podizale dva kontejnera na kamione, vrlo se brzo okupilo još oko 80 aktivista i aktivistkinja, koji su se rasporedili na svim izlazima iz pješačkog dijela Varšavske ulice kako bi svojim tijelima spriječili odlazak kamiona. Neko su vrijeme linije aktivista i policajaca stajale jedne nasuprot drugima – prvi glasno protestirajući protiv uklanjanja građanske straže, a potonji uglavnom šutke. S aktivističke je strane bilo i pitanja policajcima zbog čega služe profiterima, ali i solidarnih najava da ćemo i njima doći u pomoć kada budu morali štajkati zbog smanjenja plaća. Negdje u to vrijeme uhapđen je i predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević, navodno zbog toga što je pokušao ući u prostor ograđen policijskim trakama.
Nakon sat i pol, oko 5:30, interventni policajci su krenuli na živi zid u Gundulićevoj ulici, sa sjeverne strane raskršća Gundulićeva-Varšavska, u kojem se nalazio i potpisnik ovog izvještaja. Premda smo posjedali na tlo, policajci su otvorili prolaz kamionu pločnikom uz samu zgradu, odvukavši nekoliko nas u stranu. Kontejneri i ostaci razbijenog velikog drvenog konja odvezeni su prema Ilici, gdje se, na samom raskršću, nekoliko aktivista također nakratko ispriječilo pred kamionima.
Sinoćnji protestni skup pod parolom "Ne damo Varšavsku" okupio je oko četiri hiljade ljudi. Dvadesetak aktivista, povjesničarki umjetnosti, stručnjaka, glumica i drugih izložilo je razloge zbog kojih je Bandić-Horvatinčićev projekt nelegitiman, a vjerojatno i nelegalan, jer se njime nastoji uzurpirati javni prostor za goli privatni interes. Naime, otkako je projekt bitno izmijenjen, jer je otpao "cvjetni prolaz", od javnog interesa nije ostao niti privid. Tomislav Tomašević je u trima točkama sažeo koji bi standardi bili prekršeni ostvarenjem tog projekta: Prvo, nijedan shopping-centar dosad nije dobio pravo graditi rampu za garažu s javne površine, nego su to morali činiti unutar svoje parcele. Drugo, nikada se još nije dogodilo da se za takvu svrhu žrtvuje dio pješačke zone, koja u Zagrebu nije proširivana već decenijima. I treće, nikada se još nije dogodilo da svi ti zahvati u korist privatnog investitora budu plaćeni javnim novcem. Ako se sve to dogodi sada, nastaju presedani čije ponavljanje prijeti po cijeloj Hrvatskoj.
Vrijeđanju ne samo zdrave pameti nego i dobrog ukusa pridružila se sinoć javna medijska kuća, Hrvatska televizija, točnije njena po svemu sudeći zaštićena urednica Novak-Srzić, pozvavši u emisiju "Otvoreno" samo Tomislava Horvatinčića, ne ponudivši nikakav razlog toj otvorenoj pristranosti. Investitor novca nepoznatog porijekla ponovio je apsurdnu tvrdnju da će Varšavska i nakon kopanja rampe za njegovu garažu ostati "intaktna pješačka zona", približivši se znamenitoj Vučurevićevoj najavi gradnje "još ljepšeg i starijeg Dubrovnika". Po običaju, oborio se na aktiviste insinuacijama o privatnim interesima (sic!) i optužbama zbog nepoštivanja investitora. Zbog toga vrijedi podsjetiti na odlično pogođenu formulaciju u izjavi podrške protestnoj akciji koju je uputilo Vijeće roditelja obližnje Osnovne škole J. J. Strossmayera, koje je objavio i ZaMirZINE: najveći investitori grada Zagreba su njegove građanke i građani.
Premda više nema čuvanja Varšavske na licu mjesta, za građevinski upad u pješačku zonu ni sada nisu otvorena vrata. Osim što je u toku još niz upravnih i žalbenih postupaka u vezi sa spornom dozvolom Bandićeve uprave Zagreba, na poziv u akciju "Ne damo Varšavsku" odazvalo se više od 1.000 građanki i građana koji su spremni sudjelovati u živom zidu protiv prokopavanja javne površine radi otvaranja prolaza u privatnu garažu Horvatinčićevog trgovinskog centra i skupih stanova za bogatu klijentelu.
Današnja Gradska skupština Zagreba mogla bi preispitati sporne dozvole, ali je vjerojatnije da će se njena većina još neko vrijeme praviti luda i zasad lopticu prebaciti u polje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Devastacija Preradovićeva trga i Varšavske počela je još 1941., kad je ustaški režim iz tog prostora protjerao bogate pravoslavne i židovske trgovce, bankare i industrijalce koji su svojim nemalim kapitalom podigli jedan od najljepših zagrebačkih kvartova. Nastavilo se 1945., kad su ti isti pravoslavci i židovi postali nepoželjni u gradu, sad zbog toga što su bili kapitalisti, a Bandićevo i Horvatinčićevo razbojstvo samo je privođenje kraju sedamdesetgodišnjega ubijanja duše našega grada.
Utamničenjem Glavaša, jedno sramno poglavlje hrvatske politike, iako traljavo, ipak ide svome kraju. Ali zato gradu Osijeku i uopće istoku Hrvatske tek predstoji veliko i temeljito (pro)čišćenje Augijevih štala koje je lažni heroj domovinskog rata (s lažiranim ratnim putom) i ražalovani general Glavaš kontaminirao kriminalom, korupcijom i zločinima nezamislivih razmjera.
U mržnji je izrasla cijela jedna ratna generacija, koju su roditelji, škola i društvo naučili da Drugima i Drugačijima nema mjesta u Etnički Čistoj Našoj, i da takve – jer došlo je šugavo neko vrijeme da se Druge i Drugačije više ne smije ubijati – valja već od malih nogu podsjećati kako nisu dobrodošli, i tjerati tamo odakle god da su uopće došli.
Dok traju rasprave o sigurnosnim implikacijama objavljivanja oko 90.000 dokumenata o američkom vojnom djelovanju u i Afganistanu, vrijedi ukazati i na to da je ’slučaj WikiLeaks’ doveo u pitanje tri političko-komunikacijska mita: o moći društvenih medija, o odumiranju nacionalne države i o smrti novinarstva.