Turisti, na sreću, uglavnom ne razumiju domorodački, a i da razumiju, sigurno ne posežu za novinama, još manje prate elektronske medije, pa se i ne mogu na vrijeme preplašiti i zbrisati. A mediji ne staju sa zbunjivanjem čitatelja i sebe samih. Proizvodnja kaosa kao specijalna turistička ponuda uz, recimo, prirodne ili kulturne ljepote Plitvičkih jezera, slapova Krke, obale i otoka, Dubrovnika i uopće starih zidina (toga ne fali, osobito onih razvaljenih i devastiranih).

Pregledom nekoliko dnevnih novina, televizije i news portala, nikakvom matematikom, statistikom, logikom, ili, ako ova racionalna sredstva ne pomažu, magijom i gatanjem neće biti moguće jednoznačno ustanoviti da li je turizam u Hrvatskoj u padu, stagnira li ili je u usponu. Jer svaka od ovih tvrdnji naći će se u nekom od medija, a sve na temelju izvještaja ministarstva za turizam, turističkih zajednica lokalnih, regionalnih, i one vrhovne, državne/šumske zajednice.

Ako se govori da je turistički promet u padu, ministar Bajs će lukavo varirati brojke (da zavara, koga? sebe, šerifa od Nottinghama, narod?) pa nikako neće biti jasno da li je riječ o 3 posto ili 5 posto ili nečem trećem, a dodat će, radi sigurnosti tajnosti podataka, da se konačni rezultati tek očekuju, pa se tako situacija na terenu mijenja brže nego se razmjenjuje lopta na terenima hrvatskog nogometa.

Jednog dana tako, s valjda istom svrhom tajnovitosti sherwoodskih zavjerenika, neki mediji izvještavaju o dugim kolonama prema moru na naplatnim kućicama u Lučkom i, obrnuto, malom, nesmetanom prometu u suprotnom smjeru. Neki drugi mediji istog dana izvještavaju dijametralno suprotno. Duge kolone iz pravca juga, s mora, i manji, nesmetan promet prema moru. Kako ćemo ih hvatati, pitaju se sherwoodski lovci, ako ne znamo koliko ih i odakle stiže?

Svakog, barem drugog, dana osvanu krvoločni naslovi ili se začuju krici s tv ekrana, "turistički promet (mogao bi) napuniti državnu blagajnu". U nastavku samo nedostaje, "sve ovisi o tome koliko ih nahvatamo". Tu već ponovo svoju važnu ulogu zaigra statistika u kojoj se kao nikada do sada, niti jedne prethodne sezone, odjednom kao jaka stavka pojave nedužni ukrajinski turisti. Povećanje dolazaka ukrajinskih turista, kažu naši turistički brojači s čêkā, iznosi 13 posto, to jest svih onih novih 13 Ukrajinaca koji su ušli u lijepu našu kao turisti. Možda su i prije dolazili/e, ali su tada vjerojatnije bile čašćene drugačijom titulom spolno određenog radnog karaktera.

Kroz pustinju i prašumu

Kad turist uđe u hrvatsku turističku šumu, najbolje bi bilo informirati ga da je u stvari u specijalnom programu preživljavanja u prirodi i društvu. I to mu onda i posebno naplatiti. A program uključuje nevjerojatan raspon prepreka i problema od kojih je gro jedinstven, ali ima i dijelova prilagođenih raznim etnicitetima.

Primjerice, svakome može biti ponuđena pokvarena riba (riječki oslići garnirani parazitskim crvima opasnima po ljude), svakome može riba, kad je i zdrava, biti zaračunata po deset puta višoj cijeni od one po kojoj je kupljena od ribara, u svakom našem malom mistu mlađahni turisti-dođoši koji bi se udvarali lokalnim djevojkama popit će batine od lokalnih mladića-vlasnika tih djevojaka. Ako pak ne pokažu interes za zavođenje lokalnih cura, opet prijete batine jer možda su još, ne’do bog, i pederi (pitati o tome Hvarane).

Popit će batine i ako ne navijaju za Hajduk, dobit će stinu u glavu ako rekreativno trče po parkovima. Žene će popiti silovanje, koje, u stvari, za naše turističke djelatnike tog profila i nije silovanje, jer prvo: one su strankinje i po to su i došle, drugo: popile su, a to je siguran znak da im je do seksa; treće: hodaju okolo polugole, što je već nedvosmislen, direktan poziv na seks, i četvrto, najvažnije: mi smo - sve ovakvi smrdljivi, bezubi i minus-inteligentni - neodoljivi.

Ako turisti i turistkinje prođu ove testove, na njih već čekaju da ih u moru iskosaju, žestoko turirajući svoje jezive gliserske motore, naši (ali i njihovi) parvenui s puno para, najčešće bez položenog ispita za vožnju plovila, ali sigurno bez položenog životnog ispita obzirnosti spram drugih. Za Srbe, to jest one koji se voze u autima beogradskih (i drugih srbijanskih) registracija, bez obzira na nacionalnost i političko opredjeljenje šofera i posade, program je obogaćen i prilagođen dobrosusjedskim odnosima i našim nastojanjima da ih svakako dovedemo (Bajsova genijalna reklama kojom je napao Srbe još kod kuće i mamio ih: "Tako lijepa a tako blizu"). Program je jednostavan i osmišljen u tradicionalnom, klasičnom, od prije poznatom stilu; sastoji se od razbijanja njihovih automobila, ili makar bacanja jaja na stakla njihovih auta, nek’ se vidi naše domoljublje i neka plate, makar i ovako simbolično, za sva naša stradanja.

Australke, specijalno, imaju poseban tretman u Dubrovniku, gdje imaju i popust na noćni prijevoz policijskim kombijima do Boninova. Kasnije neka se (s)nalaze, a neke se nikada ni ne (s)nađu. Za Slovence je u šumskim medijima rezerviran samo superiorni podsmjeh, kadgod se siromasi nasuču s jahtom, jedrilicom, gumenjakom i luft-madracem.

A kad već spominjemo promidžbu, osim genijalne podoknice Srbima (etida za bajs i potpuno raštimani orkestar hrvatskog turizma) još uvijek imamo nešto magaraca i drvenih čaplji. I ne želimo da nam se u taj posao itko plete na bilo koji način, kako je to nakanio tamo neki Jiří Menzel. On bi po Dubrovniku snimao dokumentarni film o Dubrovniku, a sve u nakani da zakrije cimer lokalne oštarije i time umanji promet, to jest priliv novca od turizma, koji će puniti državni budžet. I tko je uopće on da snima neki film, prošetali su se tuda slavniji od njega, recimo Michael Douglas i ona njegova, mirno, a da ikoga ne smetaju, i čak djeci kupili sladolede.

Dobro jutro, Hrvatska!

One turiste koji prođu sve ove zamke možda već toliko pokazana sreća dovede i u malo mjestašce u okolici Makarske, gdje naš lokalni patriot, s radnim mjestom i stalnom adresom u dalekoj Kanadi, pušta muziku. To jest, tamo će svako jutro, u pola devet, moći preko razglasa slušati hrvatsku himnu. Kad se, recimo, sretno i neozlijeđeni vrate iz noćnog provoda, tamo negdje pred zoru, eto ti himne, pa ti spavaj, turiste moj!

Kako stvari izgledaju, strategije razvoja hrvatskog turizma bi trebale obuhvatiti još samo jednu mjeru. Svakom turistu na izlasku iz zemlje uzeti visoku kauciju, koju može dobiti natrag sljedeće godine pri ulasku, kad nam ponovno dođe na odmor.