Početna stranica
Civilno društvo
Kultura
Politika
Ljudska prava
Okoliš
Ženska scena
Prava životinja
LGBTT teme
Nove tehnologije
ZaMirNET blog
ZaMirNET forum
ZaMirNET
ZaMirZINE kolumne
Feminizam - nepoželjan i zastario?
Đurđa Knežević
Đurđa Knežević
Bojan Munjin
Mirela Holy
Srđan Dvornik
Book @ ZaMirZINE
Kratkovidnost realnog
Annie Le Brun: Previše zbilje, DAF, Zagreb, 2007.
«« Ožujak 2009 »»
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

ZaMirNET
Vlaška 91, 2. kat
Tel:
Tel/fax:
,

Vaš ZaMirZINE tjednik
Ljudska prava: Nezadovoljstvo bez rješenja
Marko Strpić
Prosvjedi koji su uzbunili vlast i na taj način postali medijima zanimljiva vijest, otvorili su nekoliko važnih pitanja - to da se može organizirati drugačije od dominantnih modela organiziranja, da su problemi ogromni i da nema stručnjaka koji ih mogu rješiti, te da samo ukazivanje na te probleme jednostavno nije dovoljno, jer nedostatak cilja ništa ne rješava. Nakon svega ostaje otvoreno pitanje kuda će odvesti nagomilano nezadovoljstvo?
7. prosinca 2008

Održani su i prosvjedi. Brojevi su različiti, policija kaže jedno, mediji drugo, a prosvjednici treće. Jedno je sigurno, bilo je na tisuće ljudi, vjerojatno bi bilo i više da je vrijeme bilo bolje. Ovako uvijek ostaje taj faktor kišnog vremena, a ne pasivnost većeg dijela društva kao razlog zašto prosvjedi nisu bili još brojniji.

Naravno, to ne znači da se na račun ovih prosvjeda, zahtjeva i onoga što je na njima rečeno ne smije i ne treba kritički govoriti. Dapače, mislim da treba i da za to ima materijala, ako ni zbog čega, onda zato jer pojednostavljivanje i ne postojanje vizije (kako je to istaknuo jedan od organizatora), lako odvodi u krivom smjeru.

No, krenimo redom, oko ovih prosvjeda se ima dosta toga za reći.

Mrežna organizacija

Svakako je važno reći da je pokretanje cijele stvari i mrežni tip organizacije nešto što u ovoj mjeri predstavlja novost kod nas. Samo u ovoj mjeri jer nije izoliran slučaj, ali je najmasovniji. Naravno, ta masovnost se pokazala najviše na internetu, dok je u svojoj fizičkoj realizaciji bunt bio i deset puta manji. Međutim, broj klikova podrške ne treba uzimati kao mjerilo koliko ljudi je uistinu spremno nešto učiniti.

Kako god bilo, nećemo se ovdje zamarati brojevima, toga je također dosta, već ćemo se radije baviti pitanjem same organizacije. Mrežna organizacija, prilično slobodarski princip, koji je uključio najrazličitije ljude, a sve u vrlo kratkom roku daje odličan primjer na koji način bi sve, ali baš sve, moglo funkcionirati. Organizatori to nisu naglašavali, možda čak nisu niti željeli to predstaviti kao primjer, već su svojom strukturom željeli poručiti da su svi u organizaciji ravnopravni i da nitko ne vodi cijelu stvar. I čini se da su u tome djelomično uspjeli. Djelomično jer mediji ne mogu i ne znaju drugačije već na način da izvlače «vođe» ili u najmanju ruku «glavne organizatore». To su učinili sa srednjoškolcima (sjećate se naslova o «budućem vodstvu u zemlji»), to su pokušali učiniti i ovaj put. No, organozatori su to donekle vješto izbjegli stalnim ponavljanjem da oni nisu vođe, da ne žele stranke i da ih takva pozicija ne zanima. Ako nešto stalno ponavljaš, onda to i postane istina - to nas uče mediji, to nas uče političari.

Vjerojatno bi se moglo ući dublje u analizu organizacije i tražiti njene mane, sigurno ih je bilo, svatko tko je nešto organizirao to zna, a to je u svom tekstu pokušao Zoran Oštrić, iako se tu može pronaći i praktičan interes i iz takve pozicije posve opravdan, da njegova stranka bude prisutna. No, to je stvar strategije. Djelovati stranački ili nestranački.

No, gledajući na to kakvu poruku ovakav oblik organizacije šalje, sada se možemo nadati da će se ovaj model proširiti i da će postati pravilo, a ne iznimka.

Zahtjevi, ali bez odgovora

Svakako je važno prepoznati probleme i ukazati na njih. Osim toga, ako ne govorimo o problemima, ako ih stalno ne izvlačimo na površinu, onda ostavljamo prostor vladajućima da ih sakriju raznim sukobima i drugim «zanimacijama» za narod. Pa kad hoćeš prikriti katastrofalno stanje u zemlji, stvoriš ogromnu vijest od tužbe podnesene prije deset godina. Nije važno da je riječ o staroj vijesti, kad je to tužba koja diže tenzije, koja odvraća pažnju od svakodnevice, a u najboljem scenariju za vladajuće, krivce za takvu svakodnevicu pronalazi u «drugima» i «drugačijima».

Zato su ovi zahtjevi, ili barem većina njih, dobar podsjetnik na ono što ne valja.


- Zdravstvo za sve, a ne samo za bogate
- Besplatno školovanje – želimo biti zemlja znanja
- Oštro suočavanje s mafijom i organiziranim kriminalom
- Smanjenja cijena osnovnih potrepština
- Poštena revizija svih privatizacija
- Smjena podobnih i nesposobnih
- Kaznimo već jednom korupciju i nepotizam
- Želimo pravnu državu, a ne samo mrtvo slovo na papiru
- Zamrzavanje imovine i bankovnih računa bez pokrića
- Ukindanje saborskih povlastica
- Veća ulaganja u poljoprivredu i industriju
- Smanjenje deficita
- Smanjenje vanjskog duga
- Oporezivanje luksuza
- Manji porezi na hranu
- Otkrivanje afera, a ne zataškivanje
- Rješavanje huliganizma na ulicama
- Ukidanje zabrane prosvjedovanja na Markovom trgu
- Ne, prodaji Ine
- Odustanite od Pelješkog mosta
- Imovinske kartice transparentno iznijeti javnosti
- Objava registra branitelja


No, oni su upravo to. podsjetnik na ono što ne valja. Bez ponuđenog rješenja, bez minimalnog zajedničkog nazivnika, osim onoga da su se svi složili barem oko nekih zahtjeva. Iskreno govoreći, većina ovih zahtjeva ne izlazi iz domene realne politke (od koje su se govornici na prosvjedu nekoliko puta ogradili) pa utoliko niti ne predstavlja nešto van onoga o čemu, barem deklarativno, govore i političke stranke.

U tom pokušaju da zahtjevi zamjene potrebu za sudjelovanjem političkih stranaka (da se razumijemo, dobro je da nisu sudjelovale), potkralo se nekoliko nejasnoća. Naime, ako se od političkih stranaka ne očekuje sudjelovanje, kome su onda upućeni ti zahtjevi? Ako su upućeni strankama, od koga se to očekuje da provede te zahtjeve ako su HDZ=SDP? Ako zahtjevi nisu upućeni strankama, kome se onda cijeli prosvjed obraćao? I na kraju, od kud onda izjava jednog od organizatora da on(i) nemaju rješenja, već da očekuju od stranaka na vlasti da pronađu rješenja, jer su za to plaćeni (približan citat)?

U populističkom pristupu, koji je pokušao zadovoljiti baš sve, promakla je jedna bitna stvar - u kakvom to svijetu želimo živjeti? Upravo je odgovor na to pitanje najveća razlika koju se teško moglo premostiti, a da se ne uništi taj pokušaj ujedinjavanja protiv «zajedničkog neprijatelja». I, čini se, upravo zato je taj odgovor izostao.

Dobro, netko može reći da se odgovor nazire u samim zahtjevima, no ono što se iz tog niza zahtjeva može shvatiti je da su prosvjednici željeli pravnu državu koja je socijalistička i kapitalistička, ali uređena na slobodarski način uz snažan nacionalni osjećaj, te njegovanje suvremene mitologije. Ovakva tvorevina zvuči krajnje nadrealno. No, to je bit populizma, mora zadovoljiti sve, ali ne stvarno, već samo deklarativno, na razini zahtjeva ili obećanog, ovisno stvara li se populizam iz pozicije «naroda» ili pozicije moći.

Svedemo li to na osobu razinu i zapitamo se zašto sam bio/bila na prosvjedima, vjerojatno bi dobili puno razloga koji bi se činili nespojivima. Ili bi možda jedan od češćih bio činjenica da je vlast pokušala zabraniti cijelu stvar pa je sve skupa dobilo medijsku pažnju koja bi inače u potpunosti izostala?

U razgovorima prije i nakon prosvjeda, jedan prijatelj mi je rekao da je problem i u tome što se nisu jasno ogradili od nacionalizma, odnosno, pokušali su cijelu stvar svesti na razliku između nacionalista koji su «banda lopovska» i «nas» ostalih, točnije «poštenih» nacionalista. Od tuda i citat Brune Bušića, ali i cijeli niz drugih stvari koje su se provlačile kroz organizaciju i zahtjeve ovog prosvjeda. O tome je nešto više napisano ovdje.

To je obrazloženo stalnim vraćanjem na pitanje partizana i ustaša, čime se vlast često koristi kada treba neku temu prekriti i sakriti, a znaju da narod najviše voli baviti se pitanjem krvi i tla. Tako su organizatori imali za cilj konačno prelaženje preko toga «čiji dide je bio partizan, a čiji ustaša». To čak i ne mora biti sporno, a dobro se uklapa u populistički koncept.

Kod ovog pitanja ratova treba napomenuti da anarhisti oduvijek tvrde da bi narod u slučaju rata trebao okrenuti oružje protiv onih koji ih šalju u rat i zajednički s ljudima s druge strane krenuti protiv svih generala i vladara. Možda će se to nekome činiti kao naivno očekivanje, ali nije neviđeno u povijesti. No, ovdje stvari nisu tako jednostavne. Zato što u ovom slučaju to nije bilo pitanje toga kako svaki rat ne valja, već samo neki. Zato se provuklo i pitanje «jesu li se naši očevi za ovo borili?», a iako je očekivani odgovor «ne», zapravo moramo reći «da». Posljednji rat je vođen upravo zato da bi situacija danas bila ovakva. Cilj je bio stvaranje nacionalne države koja je kapitalistička i ima predstavničku demokraciju. Upravo to danas imamo pa je pitanje «jesmo li se za to borili?» posve nepotrebno. Ne znači to da je prethodna država bila bolja, naravno da nije, već samo otkriva pravu bit svih ratova ( i država) - uvijek je cilj osvajanje moći za nekolicinu i njihovo bogaćenje. No, narod mora vjerovati da je cilj nešto drugo, nešto veće od svih nas, jer kako bi inače pristali ići u rat?

Upravo zato je važno napustiti te koncepte koje vladajući uvijek iznova uspjevaju nametnuti i nakon što to učinimo onda se možemo boriti za sebe - protiv svih oblika ekonomskog iskorištavanja i protiv svake vlasti. Naravno, organizatori ovih prosvjeda to nisu predložili. To bi bilo daleko previše i većini neprihvatljivo.

Trebaju nam rješenja i vizije

Nemoguće je organizirati prosvjede i «narodni» pokret koji nema viziju i ideju što želi i na koji način to želi postići. Upravo način mora ocrtavati cilj i treba od početka biti jasno što i kako se želi napraviti, jer inače sve ostaje razvodnjeno i nejasno.

Zato je posve razumno bilo ne pozivanje stranaka kada su organizirani prosvjedi, no posve nerazumno očekivati od njih da ipak ponude rješenja. U najmanju ruku kontradiktorno, a svakako nedosljedno i na neki način nepošteno prema svima koji su došli, jer ako su svi političari isti (ili barem slični), koja vlast bi onda mogla biti poštena? Upravo tu je nedostajala ideja, vizija i rješenje koje bi proizašlo iz direktno demokratskog procesa, kao što su to još jednom u svom letku (koji su dijelili na prosvjedu, barem u Zagrebu) predlagali aktivisti/kinje MASA-e. Kad ih već spominjemo, teško je ne primjetiti da su upravo njihovi transparenti bili najzastupljeniji u medijima (gotovo da se činilo kako su prosvjedi anarhistički) - možda zato jer su veliki, a možda zato jer šalju jasnu poruku i prisutni su bili u nekoliko gradova... I za razliku od većine, kroz letak koji su dijelili tražili su nešto konkretno - direktnu demokraciju, nestanak stranaka i ukidanje postojećeg ekonomskog sustava.

U ovom populističkom događanju, to je bio mali glas, gotovo marginalan, ali je nudio nešto konkretno, nešto što možemo sami učiniti, a ne još jednom vikati na «one gore» i tražiti od njih da promjene situaciju u kojoj živimo. U ekonomskoj krizi, koja je zapravo samo kriza kapitalizma, a ne stvarna nestašica, vlast niti ne može nešto učiniti. Mogu tek bespomoćno ili uz daljnje dizanje kredita pokušati ublažiti situaciju i odgoditi najgore posljedice krize.

Kako god bilo, poziv da se nešto samostalno učini je uglavnom izostao, ako ne računamo jednu rečenicu koja je pozvala na (novu) nacionalizaciju privatiziranog i rasporadnog državnog vlasništva, no to je opet očekivanje od države. I tako su prosvjedi bili još jedan ventil za nezadovoljnike koji su se izvikali, psovali i otišli kući s nešto manje nezadovoljstva, ali i dalje nezadovoljni.

Za kraj samo treba dodati da su prosvjedi samo kulminacija nezadovoljstva, gotovo demonstracija moći, a sve ono što može promjeniti naš život događa se između tih prosvjeda u našem svakodnevnom djelovanju, u kvartu, u školi, na radnom mjestu... Nosioci tako nužnih promjena moramo biti mi sami, nitko drugi to ne može napraviti. Ni stranke, ni sindikati, niti bilo koji drugi oblik profesionalnog i plaćenog vodstva. Sva rješenja, sve vizije, sve je na nama. Krajnje je vrijeme da se provedu u praksu.

komentiraj Pošaljite članak Print Početna stranica »»

Komentari

  • Nezadovoljstvo bez rješenja
    Kurbla, 8. prosinca 2008 06:22

    Većina organizatora su članovi Hrvatske stranke mladih, koja ima brojne zajedničke članove s vjerskom zajednicom Božanska unija (službeno, neslužbeno), gurua Damira Rožmana iz Samobora. Unija ima i drugih aktivnosti: Avia Club,, Mladi List, Pokret mladih, Hrvatska antikriminalna organizacija a sudjelovala je i u kampanjama Miroslava Rajha i Hrvatske pučku seljačku stranku. U otvaranju prostora za vjersko-političke ambicije i leži odgovor na pitanje - tko to može promijeniti stanje ako je HDZ=SDP? Jedna od parola Hrvatske stranke mladih glasi „G=Građani na prvom mjestu, P=Patriotizam, S=Socijalna pravda, GPS za bolje sutra! “ GPS je ujedno i akronim vjerskog imena Damira Rožmana, Gopal Prema Svami pa to onda znači i Gopal Prema Svami za bolje sutra.

    Što se anarhosindikalista tiče, o njima sam već nekoliko puta ovdje pisao pa evo link na moj post pri tekstu "Duh pobune."

    • 8. prosinca 2008 13:35

      ovo stalno isticanje tog HSM-a je već poprilično smiješno. bitne su poruke prosvjeda, a one su nesumnjivo bile upravo socijalističko-anarhističke prije nego desničarske, da ne govorimo o nekakvim sektaško-religioznim glupostima:

      http://www.hap.bloger.hr/post/facebookprosvjed-jos-komentara/1122540.aspx

      Prešućeni treći govor s prosvjeda (Marko je jedini autor koji je u medijima, pa čak i alternativnima kao što je Zamir, spomenuo nacionalizaciju npr.): http://www.hap.bloger.hr/post/ekskluzivno—presuceni-govor-s-prosvjeda/1119692.aspx

    • 8. prosinca 2008 16:10
      da, zanimljivo je postalo sto je je :-)
    • Kurbla, 8. prosinca 2008 23:25
      Poruke su važne, ali je jednako tako važno i tko je organizator. Sa većinom onoga što je ovaj treći govornik rekao bih se složio, ali nisam uspio razaznati njegove stvarne političke stavove. Mogao bi biti i ljevičar i desničar i teokrat. Kako se zove govornik i koji su njegovi politički stavovi ili afilijacija?
    • 9. prosinca 2008 21:19
      evo baš facebook organiziro i prosvjede u grčkoj
    • 11. prosinca 2008 14:30
      kako to grci rade
    • mladac, 24. prosinca 2008 23:24
      Kakve su to gluposti? Većina organizatora prosvjeda nisu bili članovi HSM-a niti su brojni članovi HSM-a članovi vjerskih zajednica već je to osobno opredjeljenje svakog pojedinca pa i članova HSM-a. Ove gluposti oko GPS-a nema potrebe uopće komentirati. Ovakvi natpisi vrijeđaju normalnu ljudsku inteligenciju, a osim toga raspiruju vjersku mržnju i osudu na temelju ustavom zajamčenih prava te nikako nisu niti u skladu s razvojem civilnog društva niti urbane kulture, u smislu liberalizma i demokracije kao njegove osnove.

    Odgovor

  • Nezadovoljstvo bez rješenja
    12. prosinca 2008 08:50
    Plastičan komentar bez imalo osjećaja za realnu situaciju. Smisao bunta je samo bunt, ne davanje rješenja kako bi se zatim moglo o njima razglabati, secirati...uokviriti.
    • 15. prosinca 2008 17:45
      bunt radi bunta je samo ispusni ventil nakon kojeg stvari ostaju kakve su i bile. nakon bunta buntovni odu na pivo. i osjecaju se zadovoljni samima sobom. a i tzv. vlast bude zadovoljna jer je sve proslo i za koji dan ce biti zaboravljeno. i nema posljedica. nema promjene. barem ne velike i vidljive. mozda ima neke male u glavama ljudi koji prvi put vide organizirani bunt. no da li je to dovoljno?
    • 18. prosinca 2008 16:51
      ja ne razumijem zasto prosvjednici razbijaju male ducane, malih poduzetnika i obrtnika koji nisu krivi za krizu, nisu donosili nikakve odluke, a i sami jedva prezivljavaju. ako su krivi nesposobni politicari, jesu li onda mozda na udaru trebale biti njihove vile?

    Odgovor

  • Nezadovoljstvo bez rješenja
    bojim se, 19. prosinca 2008 05:02

    "No, narod mora vjerovati da je cilj nešto drugo, nešto veće od svih nas, jer kako bi inače pristali ići u rat?" i to napiše čovjek sa kojim sam išao u rat :) ne shvati me krivo... nemam ništa protiv tebe..ali nekada davno dok smo sjedili na klupi borongajske kasarne...nisi mi djelovao kao netko tko vjeruje u gore spomenute više ciljeve...bio si to što i danas...pa kako je onda moguće da smo nosili isto zanamenje i imali isotg "neprijatelja" :) mene je put (namjerno ne pišem ratni) odveo na prvu liniju..ti si ostao potkradati MORH za fanzin papire ...što mi je tada ali i danas kada čitam tvoje tekstove prilično imponiralo

    znam, boca vina iza dućana maximum je koji smo tada imali...nemamo ni sada puno više no kako sam ti govorio tada...možda ne toliko jasno ...ali "nema nam pomoći"

    ne možeemo se boriti protiv starih problema na stare načine ....sve što imamo je nešto malo života koji sami biramo na što ćemo ga potrošiti...a troši se brzo...

    UDAR ! ne državni udar ..već kako Hebrang kaže "Meni je moja unuka. šmrc , kuk, šmrc rekla da sam LOPOV"

    To sestro !

    napad na ljude koji nemaju savjesti (ili je glume kao Hebrang) nema smisla...zato treba udariti na "tihu većinu" koja prodžava stanje koje će nam svima (bez sumnje i iznimke) doći glave

    ne treba imati ljude koji su spremni izaći na ulice...ne ne

    slijedeća će revolucija biti on line ! i neće se voditi kroz "davanja" već kroz "oduzimanja"...oduzmimo lopovima njihova uporišta ...

    udarimo tamo gdje boli ....i udarajmo dok ne pukne

    a boli njih kua za 2000 ljudi na semaforu...ma zaboli ih ...

    ali zato na dan izbora ...ako padne kiša :) to će ići nama (bijele stolice) u prilog

    love&pis&juniti

    • 22. prosinca 2008 14:26
      a kad dodju izbori, netko uvijek izadje na izbore i glasa. a tradicionalno su najdiscipliniraniji glasaci gospodina hebranga. bilo kisa, bilo snijeg... i tako sve ostaje kako je i bilo.
    • URL below), 11. siječnja 2009 00:19

      mogu govoriti samo gledano iz moje fotelje...informacije koje sad iznosim skupljao sam godinama i nema tog suda gdje ću ih ponoviti... desilo se tako da osobno znam samo troje ljudi koji su sudjelovali u procesu zvanom "izbori" ..nitko od njih nije bar ne deklarativno član dezeja...

      no ono što se ponavlja u njihovim pričama je "dali su mi lovu...denvnicu kužiš a to kaj su tamo radili...jesu da namještali su glasove...ali nisu puno....dali su X-u Y-on glasova i on je pobjedio"

      3 priče, 3 izvora... su jednake

      naravno da ako je sve trulo...šansa da ono što nam tvrde da je čisto ko suza, proces izbora dakle

      je ravna nuli ...i zato ni kiša ni TV reklame nemaju veze ..jer to o čemu razmišljate ne postoji u obliku u kojem ga zamišljate...

    Odgovor

Vaš ZaMirZINE Tjednik
Tramvaj koji je ukinuo sekularizam
Bojana Genov
Nevelika skupina aktivistica i aktivista zakupila je od Zagrebačkog holdinga na razdoblje od mjesec dana 4% komercijalne reklamne površine na tri tramvajska vagona da bi na njoj oglasili poruku "Bez boga, bez gospodara". Poruka je brzo uklonjena, unatoč činjenici da sekularizam znači da se država ne miješa u vjerska pitanja i da sprječava da se vjerske dogme pretvore u političke zakone, jednako kao što znači da vjerujuće i nevjerujuće osobe imaju isti tretman, uključujući oglašavanje na javnim prometalima.
Doktor Münchausen
Karmen Lončarek
Sveopće je i rašireno uvjerenje da je moderna medicina znanstveno utemeljena, dakle racionalna profesija. Masivna upotreba antidepresiva nije čisto medicinska pojava, već ima čvrstu socijalnu pozadinu: depresivna osoba nije ni dobar radnik, niti dobar potrošač, i upotreba antidepresiva pomaže joj da “normalizira” svoje “antisocijalno” raspoloženje. Drugim riječima, u ovom slučaju medicina je instrument socijalne kontrole. Također, medicina više nije orijentirana striktno prema liječenju i traženju uzroka bolesti, već i prema tumačenju nekih uobičajenih stanja kao bolesti i liječenju “ne-bolesti”, u širokom rasponu od ružnoće do starenja i usamljenosti.
Društvo cinkaroša
Heni Erceg
Zgodan libreto vesele operete u režiji hrvatske vlade, satiričnoga naziva: „Korupcija, to nisam ja!“, nego ste to dakle vi, a koja bi imala biti nova antikorupcijska kampanja, bog te pita koja po redu, ali ova, moramo priznati, ipak po cinizmu šije sve dosadašnje. Ima mnogo toga psihološki korisnoga u ideji političke elite da se narod uvali u neviđeni doušnički zanos, mnogo ljepote u poticaju da se od domobranskih kukavica koji ne cinkare, nego krivo vjeruju da je to posao policije i državnog odvjetništva, stado pretvori u hrabrog, domoljubnog viteza.
Ljudska prava: Ljudska prava
»» Tramvaj koji je ukinuo sekularizam
»» Doktor Münchausen
»» Potisnuti sukobi koji ne nestaju
»» Ubojstva i neuvjerljive istrage
»» Pustite Annu Frank na miru!
»» Antinacionalistički nacionalizam
»» Pilot, bankomat i švicarski sir
»» Medijski rat za Bliski istok
»» Sveta vodica daje ti krila
»» Koalicija za REKOM - ključni iskorak prema pobjedi nad vlastitom prošlošću?
Ljudska prava: Arhiva Ljudska prava »»
 
ZaMirZINE hvala na posjeti Na vrh molim