ZaMirNET
Vlaška 91, 2. kat
Tel: 01/ 4573 445
Tel/fax: 01/ 4573 457
urednistvo@zamirzine.net,
zamir@zamir.net

Za besplatno školstvo... i sve ostalo! Marko Strpić

Studentima se jedno mora priznati, tijekom jedne godine su se dva puta masovno okupili i izašli na ulice jer ne vide drugi način postizanja svojih ciljeva. Ovaj put su tražili besplatno školstvo, a sve skupa upravo u vrijeme kada postaje jasno da će malo što u zemlji ostati javan i dostupan resurs, a još manje besplatan.

6 novembar 2008

Prosvjed je okupio oko 1000 studenata i studentica, tek trećinu u odnosu na prošli prosvjed, no to možemo pripisati lošem vremenu i nepovoljnoj medijskoj klimi pa mediji nisu najavili i "nabildavali" cijelu stvar, jer ovaj put vijesti nije nedostajalo - krv, ubojstva, mafija, izbori u SAD-u... i tek onda tek spominjanje nekih studenata koji prosvjeduju. Mora se spomenuti, ali nije sad u fokusu, ima drugih vijesti. Na stranu to što govorimo o prosvjedu koji poziva na besplatno školstvo, zapravo, uopće na besplatno bilo što, jer kada se upućuje takav poziv, promjene koje se traže su puno dublje od tog zahtjeva, čak i kada se to ne usudimo ili ne želimo izgovoriti. Kako god bilo, prosvjed je bio slabije najavljen. Ne ide to toliko na račun organizatora, koliko na račun "lošeg medijskog trenutka". Što zapravo traže studenti? Već u najavi prosvjeda studenti su jasno rekli da prepoznaju put kojim polako, ali siguno, ide visoko školstvo te su kroz par statističkih podataka pokazali taj trend. Pa su tako u najavi naveli (da malo obnovimo znanje) kako je od situacije da smo imali besplatno školstvo došlo do toga da danas gotovo 60% studenata plaća svoj studij. Statistika također kaže da je od 1991. do 2006. godine ukupan broj studenata povećan za 82%, dok se broj studenata koji sami (su)financiraju svoj studij povećan za čak 814%. I to sve u zemlji sa samo 7% fakultetski obrazovanih. Sve to će, dobro primjećuju organizatori, već u samom početku samo nekima dati mogućnost studiranja - onima koji si to mogu priuštiti. Ako ćemo otvoreno govoriti, onda je jasno da govorimo o vrlo očitoj klasnoj podjeli - na one koji su svojom klasnom pripadnošću predodređeni za studiranje i kasnije "upravljačke" pozicije u društvu, te na one koji nisu predodređeni za studiranje, već za razne proizvodne, uslužne i slične poslove u društvu. Naš položaj u društvu na taj način i otvoreno postaje nasljedan, a tek iznimke imaju šansu obrazovati se. Ministar na to kaže da oni stipendiraju one koji postižu izvrsne rezultate, no što to zapravo znači? Da je netko imao uvjete u kojima je te rezultate mogao postići? Da smo svi sa 14 godina života morali dobro izabrati i odlučiti se za pravu školu, kako bi kasnije mogli ili ne bi mogli studirati? Gdje je nestala ideja učenja tijekom cijelog života? A jednake šanse za sve koji žele učiti? Zahtjev studentskog prosvjeda da školovanje bude besplatno za sve je zapravo zahtjev za jednakim ili približno jednakim šansama za sve slojeve društva. Trošak školarine je tek jedan od troškova, a stanovanje, hranu i ostale troškove nitko niti ne spominje. Dakle, ukidanje školarina će studentima dati tek približno jednake uvjete. U tom smislu je podršku prosvjedu dao i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja pa se studentima ispred Mimare u ime sindikata obratio Vilim Ribić koji je rekao da besplatno školstvo znači razvoj visokog obrazovanja, ali i zemlje, te da će trenutno stanje stvari i smjer u kojem sve ide svesti selekciju pri upisu na bogate i siromašne. S druge pak strane, prorektor Zagrebačkog sveučilišta Tonko Ćurko, je tek deklarativno dao podršku studentima u tome da ostvare što bolje uvjete studiranja, no zahtjev za besplatnim školstvom nije podržao rekavši kako je to nerealno. Međutim, studentima i studenticama okupljenim na ovom prosvjedu se ne može prigovoriti zbog nerealnih zahtjeva, već prije zbog izostanka istih. Realni, a ne radikalni zahtjevi Pokušaj prorektora pa kasnije i ministra Primorca da studentske zahtjeve proglase nerealnim i samim tim nemogućim su potpuno promašeni, osim kao politički potez kojim se javnost pokušava uvjeriti da su prosvjedovali samo džabalebatori i loši studenti koji bi željeli i dalje uživati u studentskom životu na račun društva. Time i oni koji bi trebali poticati želju za učenjem, želju za znanjem i osobnim razvojem (pa onda i razvojem društva) svode ideju studiranja na to da je riječ o privilegiji, lagodnom studentskom životu i tulumarenju, a učenje je tu tek forma koju treba zadovoljiti, dobiti ocjene i dogurati nekako do diplome. No takav pokušaj diskreditiranja prosvjeda je proziran. Studentski zahtjevi su stvarno realni. Čak toliko realni da nisu išli dalje od traženja besplatnog školovanja i izbacivanja reklama za banke iz studentskih vodiča, a koje su ubačene kao pogodnost jer nude "povoljne" studentske kredite. Realno gledanje na stanje stvari se očituje i u tome da ne žele sebi i svojim roditeljima, niti budućim generacijama dužničko ropstvo koje im nude banke, a ustupanjem prostora za reklame i studentski vodič, samo zato jer se žele obrazovati. Realno gledanje stvari je i to da je tijekom prosvjeda istanknuto kako je ulaganje u obrazovanje zapravo ulaganje u znanost i znanstvena postignuća, koja će se dugoročno isplatiti. Za razliku od onih koji reguliraju stanje u obrazovanju, očito je da su studenti shvatili realnost kapitalizma pa umjesto da poput države smatraju kako bi oni trebali plaćati da studiraju, oni smatraju da država treba plaćati njima, jer to je, kapitalističkom logikom, dugoročno ulaganje. Popisu realnih zahtjeva treba dodati i onaj o slobodi kretanja koji se odnosio na zabranu održavavanja okupljanja na Markovom trgu, zbog čega je studentska prosvjedna povorka završila na Katarinskom trgu. Dovoljno blizu da se prosvjed čuje sa Zabranjenog trga, ali ne i vidi. No, poruka je bila jasna. I bučna. Utoliko su zahtjevi studentskih prosvjeda realni pa čak i pretjerano realni jer ne dovode u pitanje sustav, već samo izostanak njegove dugoročne vizije ulaganja u svoju (dakle, ne tuđu) budućnost. Gotovo da možemo reći da sustav radi sam protiv sebe. Budimo barem malo nerealni... Upravo je ta razina realnosti na prosvjedima bila zabrinjavajuća. Umjesto da zahtjevi budu stvarno nerealni, pretjerani i veći od bilo čega zamislivog, sve je ostalo u domeni izvedivog i posve logičnog. Sustav bi to trebao prepoznati i prigrliti te ideje, a ne ih se bojati. Ako pretpostavimo da su studenti onaj progresivan dio društva, a baš njima nedostaje vizije i ideje koja nadilazi postojeće stanje stvari i ne vidi dalje od svog sudjelovanja u trenutnom sustavu, onda imamo ozbiljan problem. Ili barem gledamo u krivom smjeru i krivo pretpostavljamo da je visoko obrazovanje ono što daje takve vizije. Time ispada da je problem još dublji od same nedostupnosti obrazovanja i njegove cijene, već je problem u tome što nas i na koji način ovaj obrazovni sustav uči. Prijateljica mi je jednom rekla, a referirajući se na studiranje humanističkih znanosti, kako je problem u tome što te na fakultetu ne uče kako misliti, već što misliti. U toj jednostavnoj izjavi se skriva važna istina o sustavu obrazovanja. Taj sustav nije osmišljen na način da koristi društvu, već državi, moći, vlasti, ekonomiji... Samim tim nikoga ne potiče na to da razmišlja dalje od unaprijed zadanih okvira, već isključivo unutar njih, a sve to rezultira nedostatkom vizije i ideje o nečem drugačijem. Naravno, uvijek moramo ostaviti prostor za iznimke. To nas dovodi do zaključka da bi ti nerealni zahtjevi mogli biti to da se traži utjecaj studenata na tijek i način svog obrazovanja, na stvarno sudjelovanje i zajedničko stvarenje obrazovnog programa, gdje uloga profesora/nastavnika ne bi bila indoktrinacija, već edukacija, koja u mnogo toga može i treba biti dvosmjerna. Otvoreno i slobodno (ali i besplatno) obrazovanje bi na ovaj način bilo poticajno, a društvena korist bi bila nemjerljiva u odnosu na ono što danas imamo. Nećemo dalje razrađivati ovu mogućnost, za to bi trebala cijela knjiga i nekoliko njih, no svakako je riječ o ideji koju bi trebalo razvijati. Odlazak u domenu nerealnog bi bilo i to da se slogan "Znanje nije roba" doslovno primjeni i da se sva otkrića, sva znanja, sva postignuća ostvarena kroz visokoobrazvone institucije učine javnim, dostupnim i besplatnim. Time bi društvo imalo direktnu korist od ulaganja u visoko obrazovanje i njegov razvoj. Komercijalizacija školstva zapravo vodi u suprotnom smjeru od društvene koristi i opet donosi korist za kompanije koje sva otkrića i znanja privatiziraju i zatvaraju za javnost, čime osiguravaju svoju dobit. Hej, ali tko bi ih krivio!? Obrazujemo se upravo za takve poslove i za osobnu dobit, ne za dobit društva/zajednice. Na kraju, nerealan potez bi bio dovesti u pitanje svoj društveni položaj koji dolazi uz diplomu i titulu. I umjesto da se cijeni znanje, zapravo je važnije, zvanje. Čak se i rimuje. Tijekom prosvjeda se pojavilo nekoliko poruka i zahtjeva koji su ipak graničili s nerealnim, a opet toliko mogućim i ostvarivim. Tako je, primjerice, transparent koji je pozivao na ulaganje u školstvo, a ne u vojsku nešto što upada u tu kategoriju, a nerealan je utoliko jer je logičan, no za sustav baziran na nasilju posve neprihvatljiv. Drugi primjer je letak koji su dijelili članovi i članice Mreže anarhosindikalista/kinja (skraćeno MASA), koji u cijelosti možete pročitati ovdje, a koji, ukratko govoreći, poziva na osnivanje nove predstavničke institucije (što nazivaju delegatima), kojom bi se stvorila alternativa nametnutom Studentskom zboru koji studenti i ovako ne biraju. Ideja koju iznosi MASA je stvaranje procedure odlučivanja bazirane na izravnoj demokraciji, a koja bi onda pomogla u boljem predstavljanju studentskih zahtjeva prema vladi, sveučilištu i drugim institucijama. Čak niti to ne moramo staviti u domenu nerealnog, a sindikalno udruživanje studentske populacije i onda pregovori s institucijama su posve logičan razvoj situacije. Uostalom, nisu li i ovakvi prosvjedi upravo takav oblik djelovanja? I za kraj samo treba reći da su ovi prosvjedi, baš poput prošlih i unatoč svim primjedbama i kritikama, pozitivan pomak i čini se da studentska populacija prepoznaje loš smjer u kojem stvari već dugo idu, a ono što izostaje i na što moramo uvijek upozoraviti je solidarnost. Treba otići na ovakve prosvjede i podržati ih jer zahtjev za besplatnim školstvom nije zahtjev koji se ne tiče nas koji ne studiramo. Danas se borimo za besplatno školstvo, a sutra za besplatno zdravstvo. Bez solidarnosti u ovakvim pitanjima, većina nas će stradati zbog sve veće socijalne bijede na kojoj nekolicina sasvim dobro zarađuje. Ako se pomorimo s takvim stanjem stvari i ne prestanemo razmišljati «realno», jedino što nas čeka je propast. I može li ovaj tekst završiti nečim drugim do posve prigodnog slogana: Budimo realni, zahtjevajmo nemoguće!

komentiraj Pocetna stranica »»

Komentari

• protiv školstva... i svega ostalog!
  A., 7 novembar 2008 01:17

  Priča ostaje na razini zahtjeva (realnih ili onih malo "nerealnijih"), ostaje na razini dijaloga sa sistemom (čak i u slučaju anarhosindikalista). Uloge (npr. studnet), institucije (npr. školstvo-znanost ili zdravstvo-moderna zapadna medicina) i način života koji su proizvod autoritarnog društva i koje mogu služiti samo takvom društvu (bez obzira na na to kako se ono zvalo), ne dovode se u pitanje.

  Dok ne odbacimo maske koje su nam nasilno priljepljene one će pričati jezikom koji je prihtaljiv sistemu. Bez obzira na malo blažu ili žešću retoriku, na realnije ili nerealnije zahtjeve, nastavljamo graditi i održavati sistem.

  No, jezik sistema je jedini koji poznajemo, na "komociju" koju nam "omogućava" toliko smo navikli, grčevito se držimo životnih stilova koje je proizveo... Ono što se nalazi iza tih kulisa plaši nas, strah nas je nepoznatog terena. Strah nas je čak i zaviriti iza tih kulisa jer se tada nužno suočavamo i sa ogromnom prazninom koju je sistem izdubio u nama kako bi je mogao puniti vlastitim smećem.

  No ako želimo neku novu situaciju morat ćemo skupiti hrabrosti i iskoračiti na taj teren. Daleko od bilo kakvih zatjeva i očekivanja od ovog sistema i njegovih institucija i infrastrukture. Možda jednom kad to napravimo tamo počnemo prepoznavati i neke poznate stvari, možda se počnemo prisjećati jednog drugog ritma, i jednog drugog jezika. Možda naiđemo na sugovornike s kojima je dijalog stvarno moguć i od kojih je stvarno moguće učiti. Ponovno učiti živjeti. Besplatno, naravno - ali daleko od bilo kakvih betonskih učionica/zatvora.

  Odgovor

• Za besplatno školstvo... i sve ostalo!
  7 novembar 2008 15:12
  Kritika da studenti nisu dovoljno radikalni ne pogađa baš u pravu metu. Strpić je baš nekog od organizatora mogao i pitati za mišljenje, a ne govoriti napamet :) Ne može se baš sve odgovore dobit s transparenata i javnih govora. Treba uvijek uzeti u obzir mogućnost, vrlo logičnu uostalom, da nije uvijek najprobitačnije govoriti ono što doista misliš, primjerice pozivati odma na rušenje kapitalizma i sl., premda bi to možda neki htjeli. To može biti i kontraproduktivno. Jednostavno bi mogla biti riječ o proračunatosti i lukavstvu, a ne o nedostatku vizije ili neradikalnosti. Tim više što je i MASA sudjelovala vrlo aktivno u organizaciji prosvjeda. Čudno je pak kako autor nije zapazio transparent "EUtanazija školstva", s obzirom na to da je kod nas kritika EU slijeva još uvijek gotovo nepostojeća. Da ne govorimo o transparentima kao "Profit=/=progres. Privatizacija=pljačka", koji su izrazito antikapitalistički i nisu ograničeni isključivo na sveučilište.
  • 7 novembar 2008 18:02

    citat: [Ne može se baš sve odgovore dobit s transparenata i javnih govora. Treba uvijek uzeti u obzir mogućnost, vrlo logičnu uostalom, da nije uvijek najprobitačnije govoriti ono što doista misliš]

    jel’ ti to ozbiljno!? ono sto je javno receno, zapravo i nije pravi stav, a pravi stav skrivamo za neka bolja vremena? ili za trenutak kad "mi" osvojimo vlast? stvarno svasta.

    laganje u javnosti i skrivanje stavova nece nista promjeniti, ali moze omoguciti pobjedu na izborima. ili postoji neki "plemeniti cilj" koji ce opravdati to "lukavstvo"? ;-)

  • 8 novembar 2008 20:21
    ajde ne pravite se budale. opet "anarhisti" izlaze iz rupa i mudruju na tudji aktivizam koji u ovom slucaju ima smisla...kad bi napravili samo jedan korak u realnost iz podruma gdje se svira pank jednoj te istoj ekipici vec 18 godina, vidjeli biste da je potrebno ici malo po malo ako zelimo ista ostvariti na dugorocnom planu. to je proces r/evolucije kojeg je Reclus tako dobro opisao. Spanjolskom gradjanskom ratu odnosno socijalnoj revoluciji prethodilo je 70 godina intenzivne propagande, organiziranja, uspona i padova...izigravanje moralnih cistunaca sigurno vam nece pomoci, dapace, jos se vise i vise diskreditirate i blamirate. radijete zasutite ili odite zivit po sumama i gorama ili gradit imanje Simlesi
  • 9 novembar 2008 17:59
    Sramota je za jednu osobu koja se smatra anarhistom napisati ovakav jedan ogorčeni komentar bez pokrića. blatiti ljude koje ne poznaje, pisati čime se bave iz nekih tračerskih izvora...znam i anarho primitiviste i anarho sindikaliste koji su super ljudi i rade neke super stvari, ali znam i neke koji su totalni šupci i znaju samo srati baratajući informacijama koji nemaju veze sa pameću. aluzija da sve osobe koje briju na anarhoprimitivizam (ili ostale anarhizme koji nisu anarhosindikalizam)imaju veze s vukomerićem je apsurdna, jer zapravo većina ljudi kojoj si se ti obratio nema veze s tim. još je apsurdnije projekt ljudi koji zajednički nešto rade svesti na "graditi šimleši imanje".tamo ima divnih ljudi koji nešto konkretno rade i trebalo bi ti biti drago što je tako. nit si bio nit si vidio, a da si bio i vidio ne bi vjerojatno ništa promjenilo jer kad je netko pun govana ništa drugo ne može stati. e pa ti izrode nemaš veze sa anarhizmom jer koristiš retoriku najobičnijeg debila, pa se nadam da će slijedeće što ćeš pročitati biti "debilizam vulgaris" u kojem ćeš se savršeno naći. možeš pripadati bilo kojoj anarhističkoj organizaciji i raditi sa nekim ok ljudima,al govna uvijek isplivaju na površinu kao sada. i tek toliko da znaš ja nemam veze s pankom, al ti bi svima učinio veliku uslugu da od jutra do sutra, kao pravi kejoser, ločeš pred dućanom, a ne da sjediš za kompom i diskreditiraš iz svoje rupe cijeli svijet oko tebe.
  • 9 novembar 2008 18:36

    tračerski izvor je javna televizija s javnim priznanjem doticnoga.

    i smijesno je jako kako seres po mojoj retorici a na kraju me doslovno kopiras. to moze samo imbecil. i na tvoju zalost nisam panker, niti ista takvo, aktivan sam u necemu sto takvi kao ti diskreditiraju otkad je nastala cijela prica. zalosno kako "anarhisti" dogmatski unaprijed etiketiraju bilo koga tko ima anarhisticka uvjerenja kao pankera. jer ako nije panker, onda nekuzi pricu jer nije cuo onaj bend od sinoc u skvotu. jednostavno receno - sve ovo su posljednji krikovi stvora koji umire, stvora kojeg je ubila realnost i pregazilo vrijeme, zalopojka jer odlazi u ropotarnicu povijesti. so long, suckers!

  • 10 novembar 2008 00:47

    CITAT: laganje u javnosti i skrivanje stavova nece nista promjeniti, ali moze omoguciti pobjedu na izborima. ili postoji neki "plemeniti cilj" koji ce opravdati to "lukavstvo"? ;-)

    >>> besplatno školstvo? :) ne mogu govorit zasigurno, ali s obzirom da znam ko je organiziral prosvjede, mislim da je malo naivno mislit da su to ljudi koji vjeruju u kapitalizam il tak nekaj i nisu "dovoljno radikalni" za razliku od vas pametnih komentatora.

  • 10 novembar 2008 09:24
    nije sporna necija motivacija, vec samo nacin. vise je zbunjujuc nego sporan.

  Odgovor

• Za besplatno školstvo... i sve ostalo!
  Kurbla, 11 novembar 2008 00:21

  Anarhosindikalisti. Anarhistička verzija staljinizma. Ultrabirokratizirani, antidemokratski, dogmatični. Da se kojim slučajem primaknu vlasti, bili bi gori od Sanadera i ekipe. Dokaz? Pretpostavljam da je dovoljan dokaz to što mi je njihov "generalni sekretar" prijetio strijeljanjem zbog ovakvog pisanja. Naravno, nije sve što naprave loše, ali ukupno gledajući, žali bože. Na sreću, daleko manje učinkoviti od komunističke verzije staljinizma, a ni njima nešto neide u zadnje vrijeme.

  Prosvjed? Opravdan. Ako je navodno eksploatirana Hrvatska u socijalističkoj balkanskoj Jugoslaviji 1958 mogla školovati svoju djecu besplatno, kako to onda nije realno u slavljenoj kapitalističkoj, samostalnoj, evropskoj Hrvatskoj 2008 godine.

  Studenti. Tamna točka prosvjeda. Ako od nekih 80 000 studenata ili onih koji bi to iduće godine htjeli postati - dakle osobno zainteresiranih - na prosvjed dođe 1000 ljudi, to znači da studenti ili podržavaju HDZ-ovu politiku ili su naprosto nezainteresirani. Kako bilo, HDZ je dobio signal da može nastaviti.

  Ministar. Očekivano.

  Sveučilište. "Nije realno." Žalosno i sramotno, no i udarac prosvjedu.

  Sindikat. Svijetla točka. Pa, zapamtite da je sindikat podržao prava studenata čak i kad sami studenti nisu.

  Parole. Za ovakve skupove, primjerene su parole koje mogu prihvatiti svi koji su prosvjed podržali. Podmetanje radikalnijih parola od onih koje su studenti došli podržati prije svega nije fer, a osim toga - ti ljudi neće doći idući put. Kome to nije jasno, neka zamisli kakav bi efekt imala grupa potista sa transparentom "Metak u potiljku profesora - jedina smislena reforma." Publicitet za sebe bi dobili, a na idući prosvjed onda ne bi došlo 1000 nego 500 ljudi."

  Delegatski sustav. Zvuči bolje od predstavničkog, ali u praksi je njime izrazito lako manipulirati, zato ga svi diktatori vole, Lenjin, Tito, Gadafi, Chavez ... Lenjin je došao na vlast baš manipulacijom delegatskim sustavom. U ovom slučaju, ta ideja bi propala jer ne bi imao kvoruma niti na jednoj grupi, pa bi takva studentska organizacija bila besmislena, osim kao pokušaj manipulacije.

  • @, 11 novembar 2008 06:42

    kurbla, kada ces vise nauciti da nisi u poziciji kritizirati anarhiste? a niti ikoga drugog? jos nisi presao preko one "prijetnje strijeljanjem"??? ajme meni, ako ovako nastavis ubit ce te stres i frustracije brze od bilo kojeg metka.

    a tvoja "britka" zapazanja su vrijedna jedva prosjecne hrvatske sapunice, o sebi svaki put pokazujes sve precizniju sliku (koja je sve ruznija i ruznija).

    molim te, okani se coravog posla, lupetas svasta, znamo da se trudis diskreditirati slobodarski pokret, ali samo zbunjujes sam sebe. odi fino u knjiznicu i procitaj ponesto. zbog ove zadnje nebuloze o Lenjinu ti preporucam malo povijesti iz slobodarske perspektive, po mogucnosti neke u kojima se spominju ukrajina, mahnovisti i ruski slobodari, ali ne od kojekakvih boljsevickih autora da te jos vise ne zbuni.

    i budi nam pozdravljen ;)

    sto se tice prosvjeda - fin posao, ali nedovoljno, treba vise i radikalnije. vjerojatno ce doci i vrijeme kada represija bude dovoljna za "konkretniji" odgovor.

    sto se tice sindikalne podrske - samo cu reci kako iza tih "velikih" rijeci ne stoje ni djela ni pozitivne i progresivne ideje...

  • Kurbla, 11 novembar 2008 09:56

    Evo, pročitao sam i tvoje stavove.

    Nego, jedan drugi anarhosindikalist (ne "generalni sekretar" IWA) me nedavno optužio da sam policajac koji je dobio zadatak diskriminirati anarhosindikalistički pokret. Po stilu pisanja, to bi mogao biti ti. Još bi negdje mogao naći link na to. Jesi li to bio ti? Imaš li neku funkciju u MASA?

    Nekima to može biti banalna optužba - ali nije riječ o dječjoj igri, pogotovo ne u kontekstu radikalne ljevice. Likvidacije unutar ljevice su i počele sa anarhistom Nečajevom, Bakunjinovim "tigrićem" koji je ubio jednog pripadnika vlastite revolucionarne grupe koji se opirao njegovom autoritetu opravdavši to izmišljenom optužbom da je ovaj "surađivao sa policijom", a proizvoljno izmišljene i iznesene optužbe su standardan oblik ponašanja u staljinističkim krugovima.

    Čitatelj neka zaključi koliko bi oni koji najavljuju streljanja i proglašavaju ljude "policajcima na zadatku" bili skloni uvesti nerepresivni režim.

  • 12 novembar 2008 01:24
    ja sam taj koji te nazvao pandurom, i stojim iza toga. covjece, pa ti si defacto osobno uvrijedjen jer postoji slobodarski pokret i razvija se! daj ne budi smjesan starce, postao si dosadan i zidovima. toliko si gluposti nasrao u ova dva prethodna posta da neznam odakle da pocnem...mozda od kule od slonovace u kojoj zivis? mjesta na kojem radis (policija RH)? upoznat si ti vrlo dobro s nasim pokretom, zato i tako vjesto smisljas lazi o njemu. al posto nemam vremena odgovoriti na svako, samo jedna ce biti dovoljna - Nečajev je bio nihilist, a ne anarhist.
  • Mreža anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA), 12 novembar 2008 01:32

    Opaska

    na govor Vilima Ribića održanog 05.11.2008. godine u sklopu studentskih prosvjeda za besplatno obrazovanje – Međunarodni dan djelovanja protiv komercijalizacije obrazovanja

    Predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Vilim Ribić, tijekom svojeg govora prosvjednicima okupljenim pred muzejom Mimara 05.11.2008. godine iskoristio je prilikom opisivanja trenutne situacije na Sveučilištu u Zagrebu, riječ anarhija kao sinonim za kaos i nered. Osjećamo odgovornost reagirati na takvo korištenje tog pojma.

    Iako smo svjesni dugogodišnje prakse korištenja pojma anarhizam kao sinonima za kaos u svakodnevnom govoru, ovim putem poručujemo kako se tome suprotstavljamo te ćemo i ubuduće reagirati na takvo korištenje pojma, bez obzira radilo se to nehotično ili ciljano.

    Anarhizam odnosno anarhija nisu kaos i nered niti ih treba povezivati sa slikom despotske, samovoljne vladavine jačega, što se pod patronatima svih vlasti, oporbi i drugih oligarhijskih ili stranačkih struktura zagovara i čini.

    Anarhizam je oblik nehijerarhijske, samoupravne i federalističke organizacije društva temeljen na jednakosti i slobodi, uz nužno poistovjećivanje slobode i odgovornosti, odnosno društveni pokret koji teži takvom društvu. To je otpor prema, odnosno odsustvo iracionalnih autoriteta i vlasti (vlast je iracionalni autoritet, jer autoritetu koji je baziran na razumu nije potrebna dimenzija prisile).

    Opetovano izjednačavanje anarhizma s kaosom samo je jedna od fatamorgana kojom vlast i njeni protagonisti održavaju svoje pozicije u današnjem nepravednom društvenom uređenju baziranom na hijerarhiji i podijeljenosti. Za strukture koje golem napor ulažu u ustrojavanje savršenog sistema za dresuru i eksploataciju, naravno da je anarhija kaos a anarhizam prijetnja. Svaka vlast strahuje od samoorganiziranog pravednog društva, te se na sve moguće načine trudi zatrti i samu ideju o takvom društvu. Jedan od tih načina je i ’akademska’ demonizacija anarhizma koja se, osim svakodnevno u cjelokupnom školskom sustavu, provodi i kroz manipulativne javne istupe i govore potpomognute medijskim strukturama odanih sprezi kapitala i vlasti.

    Posebno žalosti što se žrtvom takve indoktrinacije pokazao jedan sindikalni vođa, s obzirom na nemjerljiv i nezaobilazan utjecaj anarhizma na sindikalizam i uopće povijest radničkog pokreta. Primijetimo za kraj i to da je u povijesti radničke borbe radništvo bilo u pobjedonosnoj ofenzivi dok se vodilo anarhističkim principima, a da je prihvaćenjem sindikalne birokracije, hijerarhije i doktrine „socijalnog partnerstva“, odnosno klasnog mira, dospjelo u situaciju gdje ne uspijeva niti očuvati ono što su izborile prošle generacije.

    Uz podršku svim studentima i radnicima:

    Jedan svijet! Jedna borba! Znanje nije roba!

    Nacionalno tajništvo Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja (MASA)

    Email: kontakt@masa-hr.org

    Tel. (+ 385) 95 / 835-1085

    Web: http://www.masa-hr.org

    ***

    Snimka govora Vilima Ribića sa studentskih prosvjeda 5.11.2008

    http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/studenti-prosvjedovali-trazeci-besplatno-visoko-skolstvo.html

  • Kurbla, 12 novembar 2008 10:29

    Termin "anarhija" kao bezvlašće, kaos, nered prethodi pozitivnoj upotrebi u radničkom pokretu, i to dobrih nekoliko tisuća godina. Aristotel, primjerice, govori o "neredu i anarhiji" (ataxias kai anarkhias) misleći pri tom naprosto na stanje kakvo nastaje propašću države. Negativna upotreba je bila uobičajena, naročito nakon Engleskog građanskog rata u 17. stoljeću, tijekom i nakon Francuske revolucije kad Proudhon prihvaća termin i njime označava svoj politički program.

    Termin nikad nije izgubio dvoznačnost; sami anarhisti rado su se igrali tom dvoznačnošću; a ako to nekim anarhistima smeta, ipak ne trebaju kriviti vlast i "akademsku demonizaciju" nego je naprosto riječ o izboru anarhističkog pokreta da prihvati već postojeći termin znajući za "šokantne" konotacije koje on nosi.

    Kritike hijerarhijske organizacije slaba su kredibiliteta kad dolaze od strane tijela koje se naziva "Nacionalno tajništvo."

    — -

    Sličnu evoluciju je pojam "anarhija" doživio u pankerskoj uporabi; dok najutjecajniji engleski pankeri Sex Pistols pod anarhijom smatraju ubijanje slučajnih prolaznika (1976) oni koji su ubrzo uslijedili, npr. Crass (1977), pa u manjoj mjeri i Exploited (1979) od silnog publiciteta koji je pokret dobio pokušavaju napraviti nešto konstruktivno i pozitivno. (Američki teškometalci Megadeth izbacuju kritično "ubijanje prolaznika" iz svoje obrade skladbe Sex Pistolsa.)

  • 12 novembar 2008 13:42
    čini se da je za suvremeni anarhizam karakteristično nepoštivanje sugovornika i vrijeđanje? to je kao neki macho anarhizam?
  • @, 13 novembar 2008 03:56

    Kurbla reče: Kritike hijerarhijske organizacije slaba su kredibiliteta kad dolaze od strane tijela koje se naziva "Nacionalno tajništvo."

    vidi se da ’znaš’ o čemu pričaš kada miješaš hijerarhiju i organizaciju :-/

    i hvala što si nas naučio o Proudhonu, ne znam kako bismo bez tebe došli do te spoznaje... o jezičnim igrama s dvoznačjem vidim puno znaš, ali to koristiš za obmanjivanje onih koji možda ne znaju, hmmhmm, pitam se pitam, ima li drugar koji te optužuje za pandurstvo pravo? ili si nekakav frustrirani ’liberal’ koji je uzeo cijeli anarhistički pokret na zub (iz nekog samo tebi poznatog razloga)?

    i molim te, povezivati mclarenove i westwoodine ’pop dječake’ s anarhizmom, a onda tu ubaciti i crass da bi usporedio ’evoluciju’ pojma s nečime je...ufffff...bez komentara :-P

    a što se pitanja o macho anarhizmu tiče - on postoji, ali nije anarhizam i u to ne spada nepoštivanje sugovornika. ali ono što spada u to je odgovor na godine i godine istog i goreg odnosa od strane ovakvih kakav je kurbla i sličnih up-right građana, te svakojakih državnih aparata koji dotičnima manipulira u svoju korist. gledaj na to kao odgovor na puno gore stvari nakon što se pretjera. da se radi o mačizmu ili fami zlih anarhosindikalista koju kurbla konstantno naglašava odavno bi već na ulicama (i ispod njih) imali urbanu gerilu i naoružane milicije koje educiraju ’pred zidom’ (što kada pogledamo kako se situacija u društvu u nazad mjesec-dva razvija možda ni ne bi bilo loše jer bi bili učinkovitiji od korumpirane policije). dakle, ne morate brinuti... još ;)

  • 13 novembar 2008 14:50
    anarhija ima stvarno dvostruko značenje (posve legitimno), a to je i razlog zašto se anarhiste nepotrebno diskvalificira u javnosti

  Odgovor