Što su to “memi”?

Ima više definicija “mema” [1] koje se fokusiraju na odnos misli, ideja i informacija koje nam se vrte po glavama. Sažeto se može reći da je mem jedinica informacije koja se nalazi u mozgu, koja se može širiti s mozga na mozak, s knjige na mozak i obratno, s računala na mozak i obratno, s računala na računalo; memi su ideje i podaci koje su inficirale ljudski um. Termin je skovao Richard Dawkins u svojoj knjizi Sebični gen

(1976.), gdje je pomoću analogije s genima dao naziv entitetu koji ima ulogu gena u procesu prijenosa riječi, ideja, vjerovanja i običaja, kao jedinica kulture. No, bez obzira na široki teorijski interes za ideju mema kojom se bavi memetika, još uvijek se ne zna što su memi u fizičkom smislu i jasno je da memi ne rade dovoljno vjerne kopije poput gena. Kopije nastaju oponašanjem ideje, ponašanja, obrasca kulture, primjerice modnog trenda, koji se prenose sa čovjeka na čovjeka. Recimo, poznata pjevačica proširi mem o specifičnom stilu oblačenja i frizuri, koji se onda pomoću medija (televizija, reklame, kompjuteri…) prenosi dalje na populaciju koja ga imitira.

Gdje nastaju i kako ih usvajamo?

Memi se kao i geni odabiru iz cjeline koju tvore s drugim memima, a te se cjeline nazivaju mempleksi. Naša kultura se sastoji od plutajućih mema – ideja, informacija, pravila, obrazaca ponašanja i vjerovanja u plutajućim mempleksima. Udruživanje u skupine mempleksa omogućava memima veću prednost opstanka i širenja, nego što im to omogućava usamljeno plutanje. Memi koji surađuju u sklopu mempleksa podupiru se ali su s ostalim suparničkim memima u neprijateljskom odnosu. Primjerice mikro kultura društva ili neke skupine podrazumijeva određene meme – ideje, informacije, pravila i vjerovanja koja čine mali mempleks, u kojem se memi sami po sebi žele širiti dalje, na što veći teritorij i žele trajati što duže. Isto je i sa nekom robnom markom, političkim stavom, inovativnom idejom u poslovanju ili modom koja se želi proširiti po što većem broju mozgova. Poslovni trendovi, mode i običaji ponašanja šire se kao memi ako pobjede u konkurentskoj selekcijskoj igri s drugim memima. Pri tome su ključne riječi: kopiranje i oponašanje. Što su kopiranje i oponašanje (u prijenosu ideje, informacije ili ponašanja) vjernije originalu i na što se više jedinki proširi ideja to je mem uspješniji.

Memi dolaze iz varijacije i kombinacije starih mema, jer dok razmišljamo miješamo ideje, pri čemu su oni oruđe pomoću kojeg razmišljamo. Oni mogu biti i virusi uma koji se šire masama, kada ideje steknu svoj vlastiti život. Primjerice ideje da moramo imati taj i taj auto, imati takvu i takvu odjeću, slušati određenu muziku, jesti ovakvu hranu, kupovati određene brandove, čitati bestselere…su ideje koje određuju mnoge stvari koje radimo slično drugima, jer imitiramo jedni druge, modu i trendove, tj. meme, koji onda postaju naši. Na taj način većina misli, znanja i vjerovanja za koje mislimo da nas određuju i da su naši vlastiti, ustvari su samo memi pokupljeni oponašanjem.

Koliko nas opsjedaju?

Najuspješniji su oni memi koji se vežu sa temeljnim ljudskim potrebama kao što su seks, hrana i moć, i koji se uklapaju u već instalirane memplekse kao što su ideologije. Najveća je vjerojatnost da će ljudi oponašati onog čovjeka koji ima veliki ugled, moć i utjecaj, jer oponašanjem žele postati kao i on. Ali kako svaki čovjek ima ograničenu količinu vremena, energije i materijalnih dobara memi se nadmeću za kontrolu nad tim resursima. Pa tako, primjerice, za one ljude koji većinu vremena provode u kupovanju ili igranju kompjuterskih igrica, može se reći da su njihovo životno vrijeme i energiju zauzeli memi konzumerizma i igrica.

S druge strane, uspješnost marketinških poruka određena je time da li je pogođen onaj mem (brand, proizvod, usluga) koji ima veliku selekcijsku prednost pred drugim konkurentskim memima i koji će se širiti na što veći broj prenositelja. Dakle, ako postoji kontinuirana reklama koja utuvljuje ljudima svoj mem u glave, oni će se njime i zaraziti. Memetički menađment je u tom smislu važan dio propagande i marketinga kao strategija za što uspješnije širenje željenih mema. Recimo, informacije koje se mogu iščitati u svakom kućanstvu nastale su memskim odabirom, u knjigama, preko kompjutera, televizije i telefonom. Najveći broj mema do najvećeg broja primatelja prenosi se svjetskom Internet mrežom. Možete pogledati neki site, poslati mem e-mailom, spremiti ga u fileove, prepričati ga. Digitalna tehnologija omogućava postojanje ogromnog broja mema u malom prostoru i njihov brz prijenos između ogromnih udaljenosti, sa izuzetnom točnošću kopiranja, što je najvažnije.

Osim toga pošto se prijenos mema ubrzava i njihov broj povećava, povećava se i nadmetanje, a oni koji nemaju najnoviju tehnologiju prijenosa gube u tom nadmetanju. Hoće li se neka usluga, ideologija, stav ili proizvod nametnuti ovisi o memskom odabiru, pri čemu su najuspješniji širitelji oni mediji koji najučinkovitije prenose meme, imaju veliku točnost kopiranja i premošćuju najveću udaljenost. Iz toga slijedi da mi nemamo vlastite ideje i kreacije koje rade za nas, već da nas nametljivo opsjedaju sebični memi kojima je jedini cilj njihovo daljnje repliciranje. Memima je supstrat nebitan, nije važno da li je prenositelj mozak, kompjuter, televizija ili knjiga, bitno je da oni, množeći se, zauzmu što širi prostor idejne sfere.