Način na koji glazbu nabavljamo i slušamo počeo se mijenjati krajem devedesetih kada se pojavio svima dobro znani peer to peer servis Napster, koji je omogućavao neometanu razmjenu glazbe. Nije dugo poživio, kao ni set ostalih sličnih rješenje, jer je diskografska industrija tužbama stala na put ovakvoj zabavi. No bilo je sasvim jasno da korisnici žele do glazbe dolaziti preko Interneta, što je najbolje iskoristio Steve Jobs, koji je otvorio iTunes. Riječ je o servisu na kojem se glazba prodaje, svaka skladba po cijeni od 99 centi, dok se cijena albuma kreće oko deset dolara. Danas nude i serije, filmove i igre, pa se Internetom služe za digitalnu distribuciju, kao i veći broj drugih korporacija. S druge strane, glazbu ne moramo kupovati da bi je slušali. Web 2.0 servisi, radijske stanice nove generacije, poput Last.fm-a ili Music Genome Projekta Pandora, omogućavaju nam da sami kreiramo radio po našoj mjeri.

Možda najveću revoluciju ipak, i u smislu pomoći glazbenicima koji se žele probiti, donijela je društvena mreža MySpace, koja je uz sva obilježja društvenih mreža fokus stavila na glazbu. Osnovali su je 2003. godine Tom Anderson i Chris DeWolfe, a kompaniju Intermix media, koja je posjedovala udio u MySpaceu, kupio je za 580 milijuna dolara News Corp krajem 2005. godine, te je ove godine učinio još popularnijom lokacijom. Mogućnost da se prezentiraju na jednom mjestu cijelome svijetu, mnogim je glazbenicima pomogla, a neke lansirala ravno među najveće zvijezde. Najbolji primjer za to je možda bend Arctic Monkeys, čiji su fanovi kreirali profil na MySpaceu, dok bend naravn još nije bio toliko popularan. Nakon toga, popularnost im je naglo porasla, kao i, naravno, interes jačih diskografskih kuća za njih. Svakodnevno, ovaj servis dobije sto tisuća novih članova, a na top listi najposjećenijih siteova nalaze se na četvrtom mjestu. Trenutno je jedna od najvećih prijetnji MTV-ju, jer više korisnika dnevno vidi MySpace negoli što Viacom ima tjedno gledatelja.

Pad prodaje, ali ne i interesa za glazbu

Velike diskografske kuće ne stoje najbolje, iako interes za glazbu nikada nije bio veći, piše magazin Wired u posljednjem, rujanskom broju. Prodaja CD-a u Sjedinjenim Državama pala je za 20 posto u odnosu na bogatu 2000. godinu, "tešku" 13,4 milijardi dolara. U 2001. prodaja je pala za 2,5, u 2002. za 6,8 posto, a i u daljnjem je padu. Iako će diskografska industrija utvrditi kako je piratstvo krivo za pad, niz je faktora koje valja "kriviti", od novih načina da se do glazbe dođe do pada slušanosti radjskih stanica (Amerikanci su u 1993. godine u prosjeku tjedno radio slušali 23 sata i 15 minuta, ta je brojka 2005. pala na 19 sati i 15 minuta). Tu su također i glazbeni playeri poput iPoda, na kojem je još jedna "naša" radio stanica, kao i mobiteli sposobni za reprodukciju glazbe. Također, treba uzeti u obzir i da su korisnici od pasivnih slušatelja postali aktivni sudionici; ako danas želite napraviti skladbu, ponekad vam je potrebno samo računalo. Spomenuti MySpace ipak će odigrati još važniju ulogu jer će omogućiti članovima da tamo svoje skladbe i prodaju.

Za razliku od servisa za prodaju glazbe, MySpace istu prodaje bez ograničenja, pa se korisnici koji su frustrirani načinom prodaje na drugim servisima mogu okrenuti ovoj društvenoj mreži, koja je postala i najveća glazbena trgovina. Analitičari tvrde kako MySpace trenutno nije prijetnja Appleovom iTunesu koji drži sedamdeset postotni udio na tržištu, no kako je moguće da to postane. Publika je već sada dovoljno velika, pa nema razloga da se ne priključe i diskografske kuće, smatraju analitičari. Ako se i ne priključe diskografske kuće, glazbenici hoće, naročito domaći. NoNameNoFame, DJ Sergej, Pomodor54, DubGeneral, Eddy meets Yannah, Blacksoul - samo su neki od naših glazbenika koji se mogu naći na MySpaceu. Pedeset ili osamdeset milijuna korisnika, što je poprilično velik broj, može čuti njihovu skladbu, a koju sada mogu i kupiti. Ne treba ni spominjati kako i velike i male diskografske kuće nove nade ili potencijalni hit traže baš tamo.

Odskočna daska za glazbenike

A stvar se ne vrti samo oko glazbe. Ovih dana najavili su partnerstvo s organizacijom Declare Yourself, koja za cilj ima motivirati mlade birače da izađu na birališta. Sada, s podrškom MySpacea, kojeg dnevno posjete milijuni korisnika, njihova akcija zasigurno će imati i jači odjek. "Mladi u ovoj zemlji su vrlo zainteresirani za zbivanja u njihovoj zajednici i žele da se stvari promjene", rekao je za BusinessWeek Jeff Berman iz ove kompanije, zaključivši kako je vjerojatnije da će se uključiti ukoliko im akciju stave tamo gdje provode najviše vremena. U komercijalnom ili glazbenom smislu, snaga MySpacea leži i u video zapisima. Kako je obavijestila kompanija Bambi Francisco, a prenio Search Engine Jorunal, tijekom lipnja video je na MySpaceu gledalo 37,4 milijuna posjetitelja. Sveukupno, na Internetu (odnosno glavnim video siteovima) pogledano je 7,2 milijarde vido zapisa, pri čemu je MySpace imao udio od 20 posto. Dakle, glazbenik može na ovoj društvenoj mreži predstaviti i glazbu i spot za neku skladbu. Sada MySpace ulazi i na vodeća europska tržišta (Velika Britanija, Njemačka, Francuska), na kojima takva vrst siteova već postoji, pa ih u poslovnom smislu čeka prava bitka. Za krajnje korisnike sasvim je svejedno gdje će se njihova skladba čuti jer mogu imati profile na svim tim siteovima. Iako smo malo tržište, i sami imamo potencijala za ovakav projekt.

Site Earbugs omogućava glazbenicima isto što i MySpace, da postave svoju glazbu, nakon čega korisnici glasaju, pa se formiraju i top liste. Osim toga, tu su recenzije, intervjui, oglasnik, pa Earbugs ima više obilježja weba 1.0 nego weba 2.0 kojemu MySpace, kao nova generacija Internet servisa pripada. S malo preinaka mogao bi pokoriti regiju, jer, kako dobro znaju u MySpaceu, korisnici žele baš to – da to bude njihov prostor, pa s dobrim razlogom angažiraju lokalne glazbenike da ih promoviraju na novim tržištima. Osim Erabugsa, tu je i Demobands sličnog koncepta, no poput potonjeg, bez tih 2.0 elemenata.

Siteova koji glazbenicima mogu pomoći u karijeri danas je velik broj, a i njihova namjena je različita. Tako ccMixter skuplja glazbu objavljena pod Creative Commons licencom koju drugi korisnici mogu remiksirati ili koristiti kakav sample, a sličnoj se publici obraća i Jamendo.com. Među zanimljivije projekte spada i MusicMap. Riječ je o web aplikaciji koja omogućava da se otkriju sličnosti među pojedinim albumima, odnosno da korisnik dobije vizualnu sliku vlastitih glazbenih preferenci, i naravno, vidi tko je i kako povezan.

Tijekom pisanja ovog teksta svirala je autorova personalizirana radijska postaja, na adresi www.pandora.com. Riječ je bilo o Herbert radiju, dakle glazbi ovog ili sličnih glazbenika.